Autor: Mate Kapović

Od sve priče o "neovisnosti" koju smo dobili nakon 1990. nema ništa. Kakva "neovisnost"? Vanjske politike nemamo - u svemu slušamo Bruxelles i Washington, do granice komičnosti. Skoro sve što je vrijedilo (banke, Pliva, telekom itd.) je već prodano stranim korporacijama. Ono što je ostalo u zemlji nije u rukama društva koje živi u toj zemlji, nego u rukama tajkuna. 9 od njih čak živi u dvorcima, besramno oponašajući stare feudalne grofove, dok je kopanje po smeću sport danas puno uobičajeniji od nogometa po hrvatskim ulicama.

Nogometna reprezentacija, nekoć omiljena u zemlji, bila je praktički jedini - iako simboličan - predstavnik te "neovisnosti" o kojoj se toliko govori. Danas je potpuno jasno, i velik broj ljudi to i shvaća, da je i to šarada. I reprezentacija i Hrvatski nogometni savez su privatizirani po uobičajenom kapitalističkom ključu. A nogometni Todorić je mafijaš Zdravko Mamić, koji, začudo, ima jako dobre veze sa stranim plaćenikom Tomislavom Karamarkom i NATO-predsjednicom KGK. Pri čemu treba reći da Mamić nije nikakav eksces, nego prije pravilo (koje je samo vrlo medijski eksponirano zbog specifičnih okolnosti) u našoj posttranzicijskoj distopiji.

Parafrazirajući Marxa, možemo reći da je narod konačno ostao i bez svog opijuma.

 

 

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?