Autor: Drago Markiša

Svako malo se netko javi i kaže da zašto se bavimo fašizacijom, pitanjem pobačaja, LGBT ili manjinskim pravima umjesto isključivo ekonomijom - da je samo ekonomija (radnička prava, privatizacije itd.) bitna, a da je sve ostalo samo maska.

To je, naravno, potpuno netočno. Jako je bitno i jedno i drugo. I napad na radnička prava i napad na manjinska/ženska/homoseksualna itd. prava su sastavni dio desne politike.

Desnica u pokušaju stvaranja svoje hegemonije ne gleda samo ekonomiju nego i "svjetonazor". A ako se desnica bavi i "svjetonazorskim" pitanjima, kako ljevica to može zanemariti?

Kao što je pogrešno da progresivne snage zanemare ekonomska pitanja (antikapitalizam, radnička prava itd.) zbog "identitetskih pitanja", tako bi jednako pogrešno bilo da se, u maniri nekakvih nacional-socijalista, bavi samo ekonomijom.

Prešućivanje ili nebavljenje fašizacijom znači i neizravno legitimiziranje fašizacije. A kako unutar fašiziranog društva imati proradničku ekonomiju?

Ekonomska i "svjetonazorska" su pitanja organski povezana. Desnicu - u širokom smislu - svaka pobjeda na ekonomskom planu jača i "svjetonazorski" i obrnuto. Isto vrijedi i za ljevicu.

Osim toga, potpuno je bizarno misliti da se neekonomski aspekt može samo tako zanemariti. Prvo su došli pederi, onda Srbi, pa žene... Tko je sljedeći? "Urbani Jugoslaveni"? Ljevičari? Svi koji ne misle kao Karamarko? Nemojte misliti da će ostati netko tko će vas spašavati ako sad okrećete glavu jer niste ni Srbin ni peder ni žena...

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?