Piše: Karlo Zinić

Dolazak Zlatana Hasanbegovića na mjesto ministra kulture pozdravio je, i to među prvima, srpski povjesničar Bojan Dimitrijević. Dimitrijević je rado viđen gost među dijelom hrvatskih povjesničara, pa tako sudjeluje na znanstvenim skupovima u organizaciji Hrvatskog instituta za povijest, te objavljuje svoje knjige u izdavačkoj kući Zvonimira Despota - večernjakova kolumnista i revizionističkog povjesničara. U Srbiji je Dimitrijević prije svega poznat po aktivnom sudjelovanju u rehabilitaciji Draže Mihailovića, nakon koje je isti i sudski rehabilitiran, te u zadnje vrijeme po zagovaranju rehabilitacije Milana Nedića - premijera marionetske nacističke vlade za vrijeme rata u Srbiji.

Dakle, s jedne strane imamo proustaškog povjesničara u liku našeg ministra koji zagovara istočne granice sve do Zemuna i Drine. Dok s druge strane imamo pročetničkog povjesničara koji bi zapadne granice svoje države vjerojatno postavio na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag. Međusobno podržavanje i uvažavanje tim više začuđuje i zaprepaštuje. Međutim, ti kontradiktorni stvavovi o prošlosti ni najmanje ne smetaju bogatoj i obimnoj suradnji hrvatskih i srpskih revizionista.

U slučaju Hasanbegovića došli smo do zanimljivog slučaja. U domaćoj javnosti podupiru ga proustaški i konzervativni elementi bliski crkvi. A u regiji potpora mu dolazi od strane pročetničkih znanstvenika. No, to nas ni najmanje ne smije iznenaditi. Takva potpora jedino izražava kontinuitet vrlo dobre suradnje između ustaša i četnika još iz vremena Drugog svjetskog rata.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?