Danas kada se zabija zadnji čavao u lijes Uljanika, mnogi sliježu ramenima, a vladajući se prave da su im "ruke vezane". To nije točno. U rukama Plenkovića i Horvata je i danas odluka hoće li biti u RH brodogradnje ili ćemo se svesti na usluže djelatnosti.

Mediji i politika su, još od Milanovićeve vlade i početka privatizacije i izvlačenja države iz te industrije, "vrijedno" radili na građenju društvene klime za potpuno neracionalni potez - gašenje brodogradnje.

Stvarala se medijska histerija oko toga da država baca novce u "rupu bez dna", kao da gašenje jedne od zadnjih izvoznih industrija može biti dobro za ekonomiju. Bacale su se floskule o IT industriji, kao da se IT industrija razvija tako da se gasi proizvodnja visokosofisticiranih proizvoda - brodova i ograničava na turizam i uslužne djelatnosti.

Medijska histerija išla je toliko daleko da se pisalo kako je otprilike jednak novac potrošen za ratne štete u Vukovaru i za spas Uljanika (vrli index.hr), stručnjaci poput Željka Karduma su javno davali savjete Vladi kako odigrati "simultanku" s radnicima koji navodno manipuliraju i prosvjeduju bez razloga, jer su jednostavno neprofitabilni i trebaju se ugasiti. "Ekonomski analitičari" poput Andreja Grubišića narodu i danas objašnjavaju kako su ih Uljanikovci "potkradali" 160 godina i kako je došlo vrijeme da se tome stane na kraj.

Osim sociopatije - zagovaranja otpuštanja ljudi kao rješenja gospodarskih problema, uništavanja porodica s kreditima, ostavljanja djece bez jednog roditelja koji odlazi trbuhom za kruhom i tome slično, projekt "oslobađanja države od brige za brodogradnju" (kako je u samom začetku projekt definirao Zoran Milanović) - dugoročno loš i zbog gubitka znanja izgradnje brodova - know-how-a u industriji koja je na sebe mogla "povući" druge industrije, jer je brodogradnja industrija s visokim multiplikatorom koji se pametnim državnim politikama mogao umnožiti, ugrađujući u brod niz domaćih komponenti, uključujući i famozni IT.

Uzimanje novaca iz džepova "poreznih obveznika" i "pomaganje gubitašima javnim novcima" bilo je ideološka mantra onih koji nisu na vlasti kako bi osigurali bolji život za većinu već kvislinški odradili posao gašenja brodogradnje u korist velikih i bogatijih zemalja centra koje su tu da razvijaju visokosofisticirane proizvode, a nama je EU namijenila malo skromnije zadaće i poslove. Mi smo tu da uslužujemo i turizmom opslužujemo, a ne da gradimo brodove i obrazujemo inženjere.

Društvena klima je do te mjere oblikovana ideologijama koje su kvislinzi poput Milanovića i Plenkovića gradili godinama da čak i mnogi koji nisu sociopati i koji ne bi zatvarali radna mjesta i radnike tjerali na ulicu smatraju da jednostavno nije moguće očuvati brodogradnju, da su naši političari sve učinili ali "ruke su im bile vezane" i da je sudbina brodogradnje negdje drugdje već odlučena. Zbog toga navedimo makar par točaka RF-ovog programa za spas brodogradnje.

Kako bi brodogradnja mogla opstati?

  1. Umjesto davanja povlaštenih kredita HDZ-ovcima, Hrvatska banka za obnovu i razvoj bi se zaista mogla baviti obnovom i razvojem i financirati obnovu i razvoj brodogradnje i nastavak proizvodnje
  2. Umjesto poslovanja ispod stola i subvencioniranja bonusa upravama i političkim namještenicima HDZ-a i IDS-a moglo bi se poslovati potpuno otvoreno i transparentno uz konstantnu radničku kontrolu
  3. Umjesto velikih ekonomskih stručnjaka i menadžera bliskih vladajućim garniturama koji uopće ne razumiju dinamiku i tehničku kompleksnost brodogradnje upravljanje bi mogli preuzeti inženjeri i radnici koji se već desetljećima bave brodogradnjom
  4. Umjesto desetljeća preplaćivanja poslova sitnim kapitalistima kooperantima koji su se obogatili na račun poreznih obveznika, moglo bi se ulagati u infrastrukturu, popratnu logistiku te javne tvrtke vezane uz brodograđevnu industriju koje bi postepeno sačinjavale privredni klaster
  5. Umjesto privatizacije, izvlačenja novca za vile i stanove članova uprave, gašenja, smanjivanja i propasti industrijske proizvodnje, mogla bi se promijeniti kapitalistička ekonomska paradigma koja uništava i iseljava radnike

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?