Elementi socijalizma u kapitalizmu

Elementi socijalizma u kapitalizmu

Piše: Drago Markiša

Ekonomski sistemi su uvijek kompleksni i na njih se ne mogu primjenjivati crno-bijeli brzopotezni odgovori koji se često preferiraju u medijskim napisima i raspravama na društvenim mrežama.

Hrvatska, kao i gotovo sve zemlje na svijetu, je kapitalistička zemlja (koliko god tržišni fundamentalisti to nijekali, to je naprosto činjenica koju priznaju svi ozbiljni ekonomisti i politolozi, bili oni ljevičari ili desničari) - zato što ima tržište, zato što se ekonomska djelatnost odvija primarno (privatnog) profita radi i zato što je najveći dio ekonomskih poduzeća (tvornica, firmi, hotela, trgovina, banaka...) u privatnom (kapitalističkom) vlasništvu.

Međutim, kapitalistički sistem znači da je kapitalizam kao ekonomski model (tržište, privatni profit, privatno vlasništvo) u određenoj zemlji dominantan - ne i jedini. To ne znači da u toj zemlji (tj. na planeti) postoje isključivo i samo kapitalistički (ekonomski) odnosi.

Pa tako i u kapitalističkim društvima imamo jako puno nekapitalističkih odnosa. Pritom ne moramo ići van sfera konvencionalne ekonomije pa gledati npr. odnose u obiteljima koji nisu kapitalistički (roditelji ne naplaćuju usluge djeci niti obrnuto) ili među prijateljima (kad poklonite knjigu prijatelju, to očito nije kapitalistički odnos) - dovoljno je pogledati mnogobrojne "normalnije" primjere.

Javno zdravstvo, javno školstvo, javni prostori... - sve su to primjeri nekapitalističkih odnosa (unutar dominantno kapitalističkoga društva). Ako možete otići doktoru i liječiti se bez plaćanja - to nije kapitalistički model zdravstva. Kapitalistički model zdravstva je da imate privatne bolnice u kojima se liječe samo oni koji si to mogu priuštiti (slično kao što u kapitalističke hotele idu samo oni koji si to mogu priuštiti). Ako možete ići u školu ili studirati bez plaćanja - to nije kapitalistički model obrazovanja. Kapitalistički model obrazovanja su privatne škole i fakulteti gdje idete samo ako ih možete platiti. Isto tako, to što možete slobodno ući u park i tamo sjesti - to isto nije kapitalistički model. Kapitalistički model parkova bi bio da morate platiti ulaz u park (vjerovali ili ne - i to postoji u nekim državama na svijetu).

Svi ovi, i mnogi drugi takvi primjeri, nekapitalističkih (zapravo socijalističkih!) elemenata koji postoji unutar dominantno kapitalističkih društava (zdravstvo, školstvo, javni prostori...) naravno da su trn u oku tih kapitalističkih društava - jer funkcioniraju po principu drugačijem od većine ekonomije. U kapitalizmu uvijek postoji tendencija da takve socijalističke (nekapitalističke) elemente unutar sebe (koji nisu nastali iz vedra neba, nego su plod političke - dapače, vrlo često eksplicitno socijalističke - borbe unutar kapitalističkih društava u povijesti) uništi i da i te nekapitalističke/socijalističke oaze poput zdravstva postanu kapitalističkima.

Upravo zato što princip javnog zdravstva (u kojem se liječi po potrebama a ne za profit i ovisi o novčanim sredstvima pojedinca) nije u skladu s dominantnim kapitalističkim sistemom se događa ono što se događa u Hrvatskoj i u većini zemalja koje imaju javno zdravstvo (zapravo socijalističko zdravstvo unutar kapitalističkog sistema) - takvo se javno zdravstvo pokušava što više uništiti (njegovim namjernim slabljenjem kako bi se ono u konačnici privatiziralo). Cilj je da ono što još uvijek ne funkcionira kapitalistički počne funkcionirati kapitalistički - tj. da, primjerice, bolnice postanu privatne i da krajnji korisnici za liječenje plaćaju (pa onda tko nema novca, neka umre - što je ideal kojem se solidno približila npr. Amerika).

To je ujedno odgovor i na pitanje o tome "a gdje postoji taj vaš socijalizam danas?". Ne, demokratski socijalizam 21. stoljeća za koji se mi zalažemo ne postoji danas nigdje u cjelini (isto kao što prije 150 godina nigdje nije postojala ni zemlja u kojoj bi svi stanovnici imali pravo glasa - što očito nije značilo da je to nemoguće ostvariti). No zato u današnjim kapitalističkim društvima postoje brojni primjeri socijalističkih (nekapitalističkih) elemenata koji funkcioniraju suprotno od dominantnog ekonomskog modela.

Gdje god postoji nekakav model (koliko god u praksi nesavršen) javnog zdravstva (dostupnog načelno svima bez toga da krajnji korisnici plaćaju za zdravstvene usluge), javnog obrazovanja (dostupnog načelno svima bez toga da krajnji korisnici plaćaju za školovanje), javnih prostora, javnog prijevoza (npr. besplatan tramvaj) itd. - to su sve elementi socijalizma koji postoje unutar kapitalističkih sistema. Oni su u jednu ruku zasada socijalizma unutar kapitalizma.

Naš cilj je da načela na kojima funkcioniraju ti socijalistički elementi unutar kapitalizma (zdravstvo, školstvo, javni prostori, javni prijevoz...) primijenimo s tih iznimaka na više-manje čitavu ekonomije. Cilj je da se više iz logike tržišta i privatnog profita ne izuzimaju samo zdravstvo, školstvo itd., nego čitava ekonomija počne tako funkcionirati - na dobrobit većine u našim društvima.

Dakle, kad vas netko pita "pa gdje je taj socijalizam? gdje toga ima?" - itekako ga ima, svuda oko nas. Sve ono najbolje oko nas - što funkcionira ljudski i humano - ustrojeno je zapravo po socijalističkom modelu. Na nama je samo da te, zasad sporadične, elemente socijalizma proširimo i pretvorimo ih u opći model - da socijalizam bude pravilo a ne iznimka.