Autorica: Mirta Mataija

U nekom nadrealnom skeču, kao u nekom košmarnom snu Ingmara Bergmana, još bolje, kao da je progovorila neka od slika Salvadora Dalia, u totalno pomaknutom trenutku, jučer uhvatim na HTV-u dva ozbiljna gospodina, gospodina u odijelima s oko svojih uvaženih vratova uredno svezanim kravatama, kako se svađaju tko je više pomogao hrvatskom gospodarstvu - HDZ ili SDP. I mislim - kojem točno gospodarstvu? Jel' onom u kojem se upravo gasi zadnja iskra iole važne industrije, koju još možemo naći prebirući po zgarištu nekadašnje vatre kao ona nesretna Sofka u Nečistoj krvi? Jel' onom u kojem mi se završeni studenti hvale da su našli posao na kiosku, pardon kioscima, pa im algoritmi koje su razvili za potrebe završnih radova služe kako bi našli najkraći put od jednog do drugog kioska? A i to smatraju boljim od povratka u rodnu Slavoniju! Studenti s diplomom iz STEM područja (o kako to gordo zvuči!). 

Pa onda čitam intervju s nekakvim samozvanim poslovnim anđelom (što to zapravo znači poslovni anđeo???) kako neukom puku tumači što bi se sve moglo napraviti s novcima koji se ulažu u brodogradnju. Mislim, brodogradnju, kao složenu granu koja zahtjeva stručnost baš u tom STEM području. Pa onda vidim da se taj gospodin zapravo bavi mikrologistikom. Mikrologistikom! Kakvu točno vrijednost stvara mikrologistika? 

Pa taj neugodni san Ingmara Bergmana traje i dalje i vidim da u jednom zagrebačkom studentskom domu studentima o vjeri priča osuđeni ratni zločinac! A organizator tog pomaknutog predavanja objašnjava da je pozvao baš tog božjeg slugu jer može studentima svjedočiti o živom Isusu. Kao da prosvjetljenje i susret sa živim bogom nije doživjela sva sila sportašica i estradnih pojava. U njihove susrete ne ulazim, niti raspravljam o tome, ali zar nije, ako je već trebalo mladima poslati poruku živoga boga, zar nije to mogla napraviti jedna od najboljih hrvatskih sportašica, atletičarki svakako? Ne, mislim da je uvaženi don htio mladima poslati jednu drugu poruku.

I tako, progovara onaj otopljeni sat Salvadora Dalia, progovara on dalje, zašto učiteljice ne bi išle preko ljeta raditi u hotele kako bi si popravile kućni budžet? Možda zato što imaju 25-28 dana godišnjeg i ne mogu biti na raspolaganju turističkim poduzetnicima čitav mjesec i pol dana koliko traje sezona? Možda zato jer su nepopravljivo nespretne i razlile bi svaku juhu koju trebaju servirati? Možda zato jer su htjele biti učiteljice, a ne konobarice i sobarice, jer su htjele podučavati djecu, a ne prati ispovraćane lavaboe iza mladih koji u ovu gospodarski oporavljenu zemlju - samo nisam uspjela uhvatiti je li više za to zaslužan SDP ili HDZ - dolaze željni dobre zabave (nikako ne više zbog sunca i mora!).

Lako je snivati, treba se probuditi!

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?