Poštovani mediji, što se točno događa sa Ininom maloprodajom?

Kako je moguće da se Inina maloprodaja sa čak 2700 radnika izdvaja (outsourca) bez savjetovanja sa Vladom RH (kršenje međudioničarskog ugovora INA – MOL, kršenje arbitražnog dogovora – http://www.mingo.hr/…/zajednicka-izjava-republike-hrvatske-…

Kako je moguće da je sporazumom o MS (Maloprodajnim servisima INE) prekršen Zakon o radu (u dijelu suodlučivanja)? Čemu služe zakoni u RH?

Kako je moguće da na smanjenje prihoda državi kroz plaće radnika od 100 mil kn godišnje, nitko od državnih institucija ne reagira?

Kako je moguće da sindikalne središnjice nisu bile upoznate sa ovim procesima unutar Ine?

Zašto su ovako važna pitanja za interes radnika bila označena poslovnom tajnom, te su radnici bili primorani na izjašnjavanje bez saznanja što potpisuju?

Zašto je odluka temeljena na provedenom "referendumu" sa mogućnošću bezbrojnih manipulacija, od samo jednog sindikata i to putem maila?

Kako je moguće da se sindikati nisu usprotivili ovakvoj odluci, nego su je i inicirali? Dok se u pojedinim segmentima našeg društva štrajka za povećanje plaće, radnicima maloprodaje je rečeno da na to nemaju pravo, iako im se primanja smanjuju za 30%, u poduzeću koje petu godinu za redom iskazuje veliku dobit?

Nije li ovo istinski početak urušavanja hrvatske nacionalne naftne kompanije INE i energetske neovisnosti RH?

U privitku Vam šaljemo pravno mišljenje Odvjetničkog ureda Jajaš. Mnogo je ovdje nepravilnosti, pa se osnovano pitamo tko je i za čiji interes sudjelovao u ovom sramotnom dogovoru?

Sindikat Nova Solidarnost

Poštovani, u nastavku Vam dostavljamo pravno mišljenje o stanju radničkih prava u društvu INA-industrija nafte d.d., Zagreb, te projekciju razvoja tih prava sukladno predloženom izdvajanju maloprodaje u zasebno društvo. Analizom dostupne dokumentacije došli smo do sljedećih zaključaka:

1. sklapanjem sporazuma o prestanku radnog odnosa radnici gube svu zaštitu sindikata i radničkog vijeća koji djeluju u društvu INA-industrija nafte d.d.,

2. sklapanjem sporazuma o prestanku radnog odnosa gotovo u potpunosti nestaje bilo kakva mogućnost za sudsku zaštitu prava radnika u odnsu na društvo INAindustrija nafte d.d.;

3. drugačijim pristupom – „prenošenjem ugovora na novog poslodavca“ sukladno čl. 137. Zakona o radu (dalje u tekstu: „ZOR“), se moglo osigurati da radnici kod novog poslodavca imaju istu plaću i druga radnička plaća, te da koriste zaštitu sindikata i radničkog vijeća, koje djeluje kod starog poslodavca;

4. predloženi ugovor o radu s društvom INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. (dalje u tekstu: „INA MS“) se poziva na „interne akte poslodavca“, koji još nisu doneseni, a koje uprava INA MS donosi sama po svojoj volji (bez sindikata), te za koje se ne zna kako će regulirati te aspekte radnog odnosa;

5. ugovorom o radu poslodavac može radnika poslati da radi na bilo kojem prodajnom mjestu u sklopu INA MS, ali se ne obvezuje isplaćivati putne troškove, dnevnice ili bilo kakve druge troškove vezane za dolazak na radno mjesto ili boravka u tom mjestu.

6. sporazum između INE, INE MS, radničkog vijeća i sindikata ne jamči da će radnik po tom novom ugovoru biti zaposlen na isto radno mjesto na kojem je bio zaposlen u INI, nego mu INA MS može ponuditi i gore radno mjesto po principu „uzmi ili ostavi“;

7. sporazum između INE, INE MS, radničkog vijeća i sindikata daje INI mogućnost da bilo koje prodajno mjesto prebaci u PSUM model, neovisno o volji sindikata ili radnika i to prije isteka roka od dvije godine;

8. sporazum između INE, INE MS, radničkog vijeća i sindikata Radničko vijeće INE i sindikati su se unaprijed obvezali na davanje pozitivnog mišljenja na sve odluke INE, neovisno o tome koliko one štete radnicima, pa čak i ako su suprotne tom sporazumu;

9. sporazum između INE, INE MS, radničkog vijeća i sindikata prava branitelja nisu niti dotaknuta;

10. rezultati referenduma kojim su se radnici očitovali o tome da li su suglasni s prelaskom na rad ko dnovog poslodavca (INE MS) se ne mogu provjeriti, te postoji opasnost da su krivotvoreni.

Prvenstveno, predočen nam je nacrt sporazuma o prestanku radnog odnosa s društvom INA-industrija nafte d.d., za radnike koji bi trebali prijeći u novo društvo INA MS. Takav način prestanka radnog odnosa je uvijek najpovoljniji za poslodavca. To stoga što radnik svojim potpisom pristaje na sve napisano u tom sporazumu i nema puno manevarskog prostora za sudsku zaštitu. Naime, sudovi u RH su zauzeli jedinstven stav o tome da nitko ne može pobijati ugovor (ili sporazum) tvrdeći da nije znao što potpisuje, da nije razumio posljedice onoga što je potpisao ili slično. Dakle, samo pobijanje predmetnog sporazuma u sudskom postupku bi bilo moguće, ali bi vjerojatnost uspjeha u takvom spora bila izuzetno mala.

Potpisom sporazuma (odnosno istekom datuma navedenog u sporazumu) radnik bi prestao biti zaposlenikom društva INA-industrija nafte d.d., Zagreb (dalje u tekstu: „INA“), a time bi zapravo izgubio i svu zaštitu sindikata i radničkog vijeća, dok god se oni ne osnuju za radnike INA MS, te dok god se ne donese novi kolektivni ugovor.

Osim toga, potpisom sporazuma poslodavac INA-industrija nafte d.d. je izbjegao primjenu čl. 137. Zakona o radu, prema kojem je – u slučaju prenošenja jednog pogona (npr. maloprodaje) na novog poslodavca, trebalo doći do tzv. prenošenja ugovora na novog poslodavca. Da je postupljeno tako, radnici bi zadržali sva prava (uključujući i visinu plaće), te zaštitu sindikata i radničkog vijeća, koje su imali kod starog poslodavca. Novi ugovori o radu se ne bi sklapali, nego bi jednostavno vrijedili i postojeći, u kontinuitetu.

Držimo da nije potrebno detaljnjie pojašnjavati da bi takvo rješenje bilo puno povoljnije za radnike. Vezano za nacrt ugovora o radu s društvom INA MS, među ostalim je vidljivo da se neki aspekti novog radnog odnosa ne reguliraju ugovorom, nego se upućuje na „interne akte poslodavca“. Pretpostavljamo da se radi o pravilniku o radu, pošto je to jedina zakonom dopuštena mogućnost.
Pravilnik o radu, međutim, još nije donesen (odnosno, ako je, mi ga nismo vidjeli). To u konačnici znači da će poslodavac (INA MS) donijeti pravilnik, na način kako to njemu najbolje odgovara (bez sindikata) i njegove odredbe će se direktno primjenjivati na radni odnos. Kave će te odredbe biti – to je nepoznato, ali se može osnovano pretpostaviti da će uprava društva INA MS donijeti pravilnik o radu koji prvenstveno štiti poslodavca.

Nadalje, a vezano za ugovor o radu, posebno opasnom držimo odredbu čl. 3., prema kojoj bi poslodavac (INA MS) mogao radnika uputiti i na drugo mjesto rada, odnosno na drugu benzisnsku pumpu u njegovom sastavu (bilo gdje u Hrvatskoj). Tu se onda postavlja pitanje dnevnica, putnog troška i drugog troška koji radniku zbog toga nastanu. Naime Zakon o radu (dalje u tekstu: „ZOR“) ne propisuje obvezu poslodavca da radniku naknadi te troškove ili dnevnice, nego se takva obveza poslodavca uređuje ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili (najčešće) kolektivnim ugovorom. Kako se kolektivni ugovor za INU ne odnosi na INU MS, a INA MS nema svoj, poslodavac nema zapreke da radniku naloži rad na pumpi udaljenoj i stotinu kilometara od mjesta njegovog prebivališta i da mu za to ne isplaćuje nikakve naknade. Vezano za sporazum između društava INA, INA MS, triju sindikata i radničkog vijeća, od 29.07.2015. godine, među ostalim, našli smo izuzetno opasnim sljedeće stavke:


Prvo, prema čl. 1. st. 3. tog sporazuma, radnicima koji prijeđu u INA MS se ne jamči da će zadržati ona radna mjesta koja su imali u INI, nego im INA MS može slobodno ponuditi ugovore o radu za bilo koje drugo radno mjesto, po principu „uzmi ili
ostavi“.

Nadalje, sporazum daje INI mogućnost da na vrlo jednostavan način iskonstruira rezultate razine kvalitete na način da oni opravdavaju prebacivanje pojedinog prodajnog mjesta u režim PSUM. To se primjerice može napraviti na način da se pošalje tajnog kupca, koji unaprijed zna kakvu ocjenu treba dati. Još jednostavnije, INA može napisati da je od tajnih kupaca dobila loše ocjene, a da ti tajni kupci zapravo uopće nisu ni postojali. Sindikati i radničko vijeće nemaju mogućnosti kontrole tih rezultata.

Štoviše, sve i kada bi sidikati proveli svoje istraživanje, koje bi dalo potpuno različite rezultate od onoga što je dobila uprava INE, to ne bi imalo nikakvog utjecaja na odluku o prebacivanju prodajnog mjesta u PSUM model. Zaključno, ukoliko uprava INE želi neko prodajno mjesto prebaciti u PSUM model, nitko ih u tome ne može spriječiti.

Nadalje, radničko vijeće se unaprijed obvezalo davati pozitivna mišljenja na sve buduće odluke uprave INE (čl. 4.). Navedeno držimo nezakonitim.

Naime, time se radničko vijeće jednostavno isključilo iz bilo kakvog odlučivanja, te nema nikakve mogućnosti utjecati na odluke uprave INE, pa čak niti ako su te odluke suprotne zakonu ili čak samom ovom sporazumu. Isto se odnosi i na sindikate (čl. 5.). Što se tiče prava branitelja, ona ovim sporazumom nisu ni približno definirana, nego se INA MS obvezuje da će tek stupiti u pregovore s braniteljskim udrugama. Kakvi će rezultati tih pregovora biti – ostaje nepoznanica. Ipak, postavlja se pitanje zašto braniteljske udruge nisu uključene u pregovaranje već u fazi donošenja ovog sporazuma.

Naime, u ovoj fazi bi udruge mogle postići puno veći efekt, nego u okviru INA MS. Što se tiče referenduma provedenog među radnicima, o tome da li su suglasni s prelaskom na rad kod novog poslodavca, smatramo da je isti proveden krajnje netransparentno, odnosno da nema nikakve mogućnosti da bilo tko provjeri da li su rezultati istiniti ili izmijenjeni. Osim toga, samo provođenje referenduma, prema podacima kojima raspolažemo je bilo krajnje dvojbeno. Naime, ničim nije osigurana tajnost glasovanja (što dovodi do mogućnosti da su pojedini radnici glasovali na određeni način iz straha), a ne postoji niti sigurnost da pojedini glasovi nisu krivotvoreni.


Zaključno, rezultate navedenog referenduma se teško može držati vjerodostojnima, bez rezerve i sumnje. Naravno, ne možemo tvrditi da je takvih nepravilnosti uistinu bilo, ali ostavljanje tolikih mogućnosti za falsificiranje nipošto nije sukladno praksi provođenja referenduma ili sličnih ispitivanja.
U slučaju da postoji potreba za bilo kakvim dopunama ili pojašnjenjima, molimo da nam se slobodno obratite.

U Rijeci, 5. siječnja 2015. godine

Odvj. ured Jajaš

Dijelite molimo vas jer se ovo tiče svih nas!

NEĆE VAM PROĆI!

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?