Autor: Drago Dužanec
Koja bi danas hrvatska privatna tvrtka (a takve su u većini) i još tome metalne industrije (koje gotovo da i nema) bila spremna i u stanju da privremeno dio svoje proizvodnje stavi u službu humanosti? Pa barem na mjesec dana ili još koji tjedan više, ovisno o potrebi te 'specifične' naravi proizvodnje i njeno ograničeno vrijeme te količinu dogovorene robe. A i to nije sve, ta i takva proizvodnja te isporuka gotova proizvoda bila bi besplatna ili bi troškove podmirilo dotično poduzeće. Odgovor na to pitanje u uvodu ovoga teksta bi, vjerovatno, bez ikakve dileme, bio niti jedna jedina!
Kao što je i poznato, u današnjim privatnim tvrtkama u Hrvatskoj, čovjek i njegove potrebe nisu na prvome mjestu. Čovjekov (radnikov) život u svim sferama a posebno njegovo zdravlje za privatne kapitaliste (posebno krupne) nisu od nikakve važnosti. Privatni kapitalist bez obzira dali domaći ili strani jedino i isključivo rukovodi se u poslovanju samo profitom. Profit je za njega poput 'božanstva', iznad svega i prije svega, on je cilj za kojega je spreman žrtvovati i ljudsko zdravlje i ljudski život ali i druge značajke o kojima zavisi sveukupna čovjekova egzistencija.
Logično je da onda u takvom društvenom i radnom ambijentu, ljudska svijest, osjećanja i shvaćanje humanosti i solidarnosti su isključena ili svedena na minumum. Egoizam, pohlepa i sveopća nemoralnost odlike su čovjeka koji se u takvom svijetu okrutne izopačenosti sve više pretvara u životinju koja se vodi samo nagonom ili instinktom te kojoj je na prvom mjestu samo osobna a ne društvena korist. Ali nije uvijek bilo tako i nije to nešto što je 'urođeno' čovjeku a još manje nešto što bi bilo 'prirodno' i 'vječno' kako danas u sadašnjosti kao što su i u prošlosti naučavale razne besmislene teorije.
Socijalizam, samoupravljanje, humanost!
Da su alternative kapitalizmu postojale i da postoje i dalje, tome u prilog govori i primjer nekadašnjeg poduzeća Čelik iz Križevaca. Ta tvrtka (osnovana 1956. godine) koju je 'sahranila' Tuđmanova privatizacija početkom devedesetih, u osamdesetima brojila je preko tisuću zaposlenih i poslovala je po tadašnjoj čitavoj Jugoslaviji te u zapadnoevropskim, afričkim i azijskim zemljama. Nizala je izvanredne poslovne uspjehe i bila je pri samom vrhu metalne industrije Jugoslavije. Bivša tvrtka 'Čelik' proslavila je sebe, čitavo Prigorje a prije svega Hrvatsku/Jugoslaviju u Evropi i svijetu po brojnim i različitim kvalitetnim proizvodima ( od transportne opreme do strojeva viličara).
No, pored efikasne proizvodnje, 'Čelik' i njegovi radnici ostali su upamćeni i po jednom izuzetnom primjeru humanosti.
Naime, krajem sedamdesetih (1979.), u tvrtku Čelik došao je upit od dr. Zlatka Kniewalda dipl. Ing. iz Zagreba. U upitu je drug Kniewald zatražio ako je moguće izraditi specijalni transporter (na slici) za potrebe rehabilitacije njegove devotogodišnje kćeri (na slici) koja je bolovala od teške cerebralne paralize. Naveo je i kako dosadašnja pomagala koja koristi kod liječenja nisu dovoljna jer joj ne omogućuju veću pokretljivost. Stoga joj je specijalni transporter bio više nego potreban.
Ubrzo nakon primljenog upita, radnici Čelika su sazvali radnički savjet (radničko samoupravljanje) i na njemu razgovarali te donijeli odluku o proizvodnji zatraženoga transportera.
No, pored odluke o izradi transportera, radnici Čelika su odlučili i kako će transporter pokloniti a ne naplatiti obitelji Kniewald. Bio je to čin najveće humanosti i solidarnosti radnika Čelika koju su izrazili prema obitelji Kniewald i njihovoj bolesnoj kćeri iz Zagreba. Ubrzo nakon toga, transporter je izrađen i isporučen Kniewaldima a oni su u znak zahvalnosti poslali pismo radnicima Čelika u kojemu su im čestitali na uloženom trudu i izrazili želju i za daljnje uspješno poslovanje u budućnosti. Drugačiji svijet i bolji ljudi su mogući, dokaz je i ovaj pohvalni križevački primjer iz prošlosti ali, ne u okviru kapitalizma, egoizma i izrabljivanja čovjeka od čovjeka.
Galerija fotografija