Dajem podršku taksistima Ubera, njih oko 2000 koji će sutra krenuti u štrajk zbog neisplate tjedne naknade. Uber nije dao nikakvo objašnjenje niti je najavio neisplatu naknada svojim vozačima, ali je već krenuo u „saniranje štete” PR objavama. Vozače Ubera tretira se kao robote, digitalno roblje koje ne treba niti obavijestiti da neće dobiti tjednu plaću, dok će neki lokalni menadžer iz Ubera promptno reagirati na upite medija i „dizanje medijske frke”.
Uber već godinama radi mimo zakona, deprofesionalizirajući posao vozača, tepajući vozačima da su im „suradnici” u stvari vozače u potpunosti degradiraju i oduzimaju im sva radnička prava. Ova tvrtka koju tržišni fundamentalisti vole slaviti kao novi tehnološki napredniji model još je ekstremniji kapitalistički alat proizvodnje viška vrijednosti koji spaja ideologiju slobode poduzetništva s najrigidnijim oblicima eksploatacije. Oni se temelje na ugovornom obliku odnosa između platforme (Uber) i vozača-obrtnika (pravne osobe), gdje vozač preuzima sav rizik, odnosno njegov obrt, a istovremeno ne može računati na radno pravo i sindikalnu zaštitu. Lovilo se u mutnom i u ugovornom odnosu vozača i privatnih tvrtki koje su posrednici između Ubera i vozača, a među kojima se našlo i poduzetničkog kriminala, gdje su radnici ostali bez ikakve naknade za svoju vožnju, dok je vlasnik-posrednik s novcima pobjegao iz zemlje.
Riječ je o platformi koja vozaču priskrbljuje klijente, ne organizira prijevoz, već samo spaja kupca i vozača. Uber svojim "suradnicima" nudi privid slobode (fleksibilno radno vrijeme) što je u nizu poznatih slučajeva izgledalo tako da Uberovi vozači spavaju u autima, te "sami sebi" postavljaju nevjerojatne radne uvjete koji su ih dovodili do ugrožavanja zdravlja i života, dok s time Uber, pravno i poslovno, nema nikakve veze. Uber je predvodnik tzv. "gig ekonomije" koja ugrožava zdravlje i osnovnu egzistenciju radnika, donoseći ogromne zarade korporacijama, a na uštedama na zdravlju i sigurnosti radnika. Uber je zbog svojeg modela „posredništva” pri čemu ne preuzima nikakvu odgovornost, a ubire profit od 25%, u nekim zemljama i zabranjen.
Uberova strategija bila je od početka namjerno snižavanje cijena prijevoza, pa čak i protiv izravne vlastite ekonomske koristi, no kako bi dominirao tržištem i utjecao na dereguliranje striktnih zakona koji su do sada štitili radnike i lokalnu zajednicu, te postizanja monopola. To je i stvorilo sukob između Uberovih vozača i vozača koji su radili za druge tvrtke koji su nerijetko bili bijesni Uberovim snižavanjem cijene vožnje. Sada kada su Uberovi vozači na udaru (a ovaj štrajk vozača nije prvi) – ključno bi bilo da se ujedine s drugim vozačima i prevladaju umjetno stvorene podjele.
Uber je jednostavno želio eliminirati svu konkurenciju a onda profitirati u tom monopolnoj poziciji. To je bila neodrživa pozicija, ali je u tome Uber stekao ogromnu popularnost među samo-interesno usmjerenim korisnicima koji su uživali što ne moraju platiti punu cijenu pružene usluge. Ta strategija se sada obija o glavu Uberovih vozača – jer se smanjenje tarifa na fiksnim vožnjama zbiva na njihov račun, dok Uber cinično poručuje da oni vode računa o dvije strane - vozačima i korisnicima – od početka zapravo suprotstavljajući ne samo vozače Ubera s drugim vozačima, već i upravo te dvije skupine – vozače i korisnike stvarajući lažni privid da je jednima za previsoku cijenu kriv onaj drugi. (Čak i među svojim vozačima Uber razlikuje obične od „premijum” vozača koji dobivaju bolje i duže vožnje.)
Podrška Uberu je u narcisoidnom okružju kapitalističke ekonomije zagarantirana, jer Uber nudi niske cijene, a kupac se sustavom ocjenjivanja vozača stavlja u apsolutno nadređenu poziciju. Mnogi pobornici Ubera koji ističu njegov napredni tehnološki karakter zanemaruju kako Uber predstavlja klasičan primjer „platformskog kapitalizma” (sličan je primjer Airbnb), gdje se niska cijena za korisnika i ogromni profiti za kompaniju postižu „rezovima” na radničkim pravima.
Uberovi vozači su najavili za sutra štrajk. U tom štrajku ih zdušno podržavam, to je najefikasniji način na koji vozači mogu poručiti da su im prava ugrožena. No isto tako, pozivam na jedinstvo sve vozače, te na raskidanje s umjetnim podjelama između vozača različitih kompanija gdje vozači na sebe preuzimaju bitku za profit kapitalističke elite; kao i na ukidanje umjetnih podjela između korisnika i vozača – temeljena na cijeni vožnje, koja u potpunosti negira činjenicu da je Uber taj koji „UB-ire” najveći profit zarađujući od pukog posredništva.
Tim podjelama koje korporacije stvaraju i potiču ruši se mogućnost svijeta u kojem se radnik i radnička prava cijene i gdje svi imaju pravo na rad koji omogućava zadovoljavanje temeljnih ljudskih potreba.