Danas je na sjednici Skupštine grada Zagreba povučen i prijedlog Odbora za nacionalne manjine zbog toga jer su Neovisni za Hrvatsku predložili dopunu koja bi vjerojatno bila izglasana, a u njoj je bilo toliko neprihvatljivih točaka, da bi tako donesen Zaključak bio štetniji za manjine nego da ga se ne donese.

Mi smo u Radničkoj fronti željeli podržati Prijedlog Odbora za nacionalne manjine iako se zalažemo za društvo u kojem nacionalne većine i nacionalne manjine predstavljaju nebitan i usputan podatak u odnosu na klasno određenje. Da citiramo Komunistički manifest “Radnici nemaju domovinu. Ne može im se uzeti ono što nemaju.” No u postojećim okvirima kapitalo-parlamentarizma, valja reći da su negativno mišljenje Odbora za kulturu i Koordinacije za ljudska prava, te dopuna koja je povučena, pokazali kako se u Gradu Zagrebu djeluje protivno pozivitnim zakonima.

Podsjetimo se da je Odbor za nacionalne manjine uputio prijedlog donošenja Zaključka osude neprimjerenog ponašanja u Gradu Zagrebu u predloženom tekstu. Prijedlog se konkretno referira na tri događaja (koja nipošto nisu izolirana od opće klime govora mržnje prema nacionalnim manjinama) kojim se traži osuda neprihvatljivih događaja koji izazivaju nacionalnu netrpeljivost i šire govor mržnje u našem gradu:

  1. Događaj u Savudrijskoj ulici, 19. 3. nepoznati počinitelj namazao svinjskom mašću osmrtnice dvojice pokojnika islamske vjeroispovijesti. Premda je čin evidentno potaknut nacionalnom netrpeljivošću, čini se da se neka radna tijela Grada Zagreba ne ustručavaju donijeti odluku kojom se ne prihvaća osuda ovog (zlo)čina - odnosno “suzdržani su”.
  2. Zatim, održavanje skupa odnosno postrojavanja i „prisege domovini” Autohtone hrvatske stranke prava i Kluba hrvatskih domoljubnih snaga 8. travnja na Trgu bana Josipa Jelačića. Posjećamo da je i Radnička fronta reagirala na ovaj neprimjereni skup, a i slična okupljanja (nekako uvijek oko 10. travnja) i to direktnom akcijom otpora na samom mjestu skupa.
  3. Paljenje tjednika Novosti – glasila srpske nacionalne manjine, u rujnu 2017. godine, što su počinili također pripadnici Autohtone hrvatske stranke prava, kao i huškanje protiv Srpskog narodnog vijeća, tjednika “Novosti” i ljudi srpske nacionalnosti pri čemu se širila nacionalna netrpeljivost.
    Time su počinili kazneno djelo govora mržnje kako ga definira Kazneni zakon – čl. 235. Govor mržnje je javno izražavanje koje širi, potiče, promovira ili opravdava mržnju, diskriminaciju ili neprijateljstvo prema određenoj grupi. Govor mržnje pridonosi općoj atmosferi netolerancije i čini napade na određene grupe vjerojatnijima.
    Podsjetit ćemo na članke tog zakona
  • čl. 235. , stavak 1. glasi “Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.”
  • stavak 2 “Tko organizira ili vodi grupu od tri ili više osoba radi počinjenja djela iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
  • i stavak 3. Tko sudjeluje u udruženju iz stavka 2. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
    Vezano uz to – neprihvaćanjem ovog prijedloga zaključka i sama Skupština bi prekršila Zakon o suzbijanju diskriminacije, pa podsjećam na
  • čl. 8 Zakona o suzbijanju diskriminacije koji se primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba…

No ključni razlog povlačenja ove točke bili su opskurni dodaci koje je predložio klub Neovisnih za Hrvatsku, a koji bi vjerojatno, zbog većine, bio i izglasan. O prijedlozima za izmjene i dopune prijedloga zaključka koji je uputio Klub zastupnika Neovisnih za Hrvatsku je potrebno nešto više reći, tim više što se u njima apostrofira i Radnička fronta. Prijedlog je s formalne strane očita budalaština, što je bilo jasno valjda i onima koji su ga predlagali, jer je bilo evidentno kako on potpuno promašuje u namjeri originalnog Zaključka s obzirom da je riječ o prijedlogu Odbora za nacionalne manjine i da se tu inicijalno traži osuda neprihvatljivog ponašanja prema manjinama. „Dodaci“ Neovisnih za Hrvatsku nemaju ama baš nikakve veze s manjinama, niti se odnose na manjine, niti su usmjereni prema zaštiti manjina.

Prijedlog dodatka, kako se to sročilo, odnosi se na osudu “onih koji dovode u pitanje opstojnost Republike Hrvatske, izruguju se nacionalnim i državnim simbolima hrvatskog naroda te Domovinskim ratom”. Tako je sasvim jasno da je u prijedlogu dopune riječ o negiranju i izokretanju ciljeva i namjere predloženog Zaključka i to upravo na način na koji se to i očekuje od onih koji su uvijek spremni na zaštitu većine zbog navodne prijetnje manjine, jer se dopuna bavi jedino zaštitom većinskog naroda, a u maniri uobičajene revizije prošlosti i izokretanja pozicije moći – odnosa onih koji su u manjini, stoga teško da su u položaju da budu opresori, te onih koji su u većini a neprestano se osjećaju ugroženima.

No ono što je još iritantnije od uobičajene i očekivane paranoje o potrebi zaštite većine zbog ugroze manjine, jest budalaština i smišljena opstrukcija pa i ridikuloznost ove dopune. Tako se primjerice u drugom poglavlju prijedloga izmjena i dopuna proziva i stranke našeg kluba Lijevog bloka – Radničku frontu i Novu ljevicu – zbog nekakvog navodnog difamiranja hrvatskog imena Josip kao imena Josipa Broza Tita na nekim javnim skupovima u organizaciji SDP-a na kojima su navodno sudjelovali Radnička fronta i Nova ljevica. Iako nije moguće dešifrirati o čemu se ovdje uopće radi, čini se da je Neovisnima za Hrvatsku manje stalo do razuma, a više do provokacije.

Iz tog prijedloga uključujući i foto-priloge doista nije jasno o kakvom se skupu i o kakvom se difamiranju imena Josip radi, gdje se spominju i “žene i muslimani”, Josip, Josip Broz Tito, SDP, RF, Nova ljevica i tko zna tko sve ne, iz tko zna kojih razloga. Jedno što jest jasno – je to da je ta dopuna tipičan primjer relativiziranja govora mržnje, kao i da se u toj dopuni niti jednom rečenicom nije osvrnulo na neprimjerene događaje koje navodi predlagatelj, te da se te događaje relativizira, pa i ridikulizira. Zapravo i ova dopuna sama svojim tonom i usmjerenjem primjer je poticanja na nacionalnu netrpeljivost i govor mržnje.

Tako se i otkriva sva bijeda politike Neovisnih za Hrvatsku, čija se hrabrost i “neovisnost” zaustavlja na cinizmu prema pravima manjina, dok se u pokušajima pomoći radnicima grada Zagreba (radnicima Diokija, Kamenskog, Gredelja i drugih tvrtki u stečaju) demonstrira ako ništa drugo neodlučnost a nipošto nekakva “neovisnost” pa se najprije odluči pomoći i glasati za radnike, a onda se zdrušno sudjeluje u opstrukciji radnika na izvanrednim sjednicama gdje su spremno dižu ruke protiv već izglasane odluke Skupštine. Tako “neovisni za Hrvatsku” svjedoče kako od te “neovisnosti” ostaje malo, tek samo poslušnost nadređenome, kvislinška podređenost, te ustrajnost u sluganjstvu prema kapitalu i njegovim nalogodavcima, a da se pri tom hrabrost pokazuje u ridikuliziranju prava manjina i podsmjehu s prijedlozima pomoći ugroženima.

Ljudi su u Zagrebu gladni, kao i njihove obitelji, radnici umiru, teško se zapošljavalju i padaju u blokade – no “Neodlučni za Hrvatsku” se bave Titom, rade parodije u Gradskoj skupštini i ismijavaju taj dom. Za takvu “neovisnost” postoji samo jedna poruka – Sramite se!

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found