Davanje potpisa 2018. za Markićkin referendum o izbornim reformama je ekvivalent davanju potpisa 1928. Hitleru za referendum u kojem traži, štajaznam, nešto tipa "više socijalne pravde" ili "više penzije" (ovo jest malo hiperbola, ali ne previše).

9/10 pitanja na ovom referendumu o promjenama izbornih pravila nije sporno - neka su dobra (tipa promjena izbornih jedinica), neka su malo sporna, neka nedorečena (npr. elektroničko glasanje), neka ne jako bitna i sl.

Ali to uopće nije poanta. Poanta je ona 1/10 koja je eksplicitno nacionalistička-protofašistička - napad na nacionalne manjine (primarno Srbe), kao da one imaju ikakve veze s lošom situacijom u Hrvatskoj (podsjetimo: većina etničkih Srba za vrijeme rata uopće nije bila na području tzv. Krajine), a ne npr. HDZ-SDP ili, gledamo li sistemski, restauracija kapitalizma i općenito naš polukolonijalni položaj na kapitalističkoj periferiji.

Prvo su napali LGBT zajednicu (referendum o braku), onda ženska prava (priča o pobačaju), a sad su na redu nacionalne manjine. Riječ je o klasičnom fašističkom traženju lažnog žrtvenog jarca kako se ništa drugo ne bi moralo mijenjati.

Klerikalna desnica i desnica općenito nemaju što reći o ekonomiji (jer Markićki kao kapitalistici ili njezinom glasnogovorniku Zvonimiru Troskotu kao korporativnom menadžeru, inače isto pripadniku vjerskofundamentalističkog pokreta, ovakav sistem, u kojem su oni dio ekonomske elite, odgovara) pa izmještaju polje borbe u druge sfere - napad na različite manjine i potlačene društvene skupine.

Tako blagajnica u dućanu neće gledati zašto živi od crkavice i zašto nema nikakvih radničkih prava, nego će bijes preusmjeriti na svoju kolegicu blagajnicu koja je npr. Srpkinja, lezbijka ili je napravila pobačaj.

Većina stvari koje se na referendumu traže, a koje nisu sporne (tipa preferencijalni glasovi i sl.) iako se ni tu ne radi o sistemskim rješenjima (npr. njima se ne rješava problem utjecaja novca na liberalnu demokraciju), zapravo je nebitna.

Ono što je tu ključno jest tko referendum provodi (Željka Markić i njezine klerikalne i paracrkvene udruge i strukture) i s kojim ciljem. A cilj je očit - jačanje tih političkih snaga. To što se one sad bave tobože izbornim reformama (uz lagašni protofašistički antisrpski dodatak da zadovolje svoju bazu) ne znači da to nije ista ona ekipa koja inače nasrće na pedere & lezbe i žene & ženska prava.

Davanje potpisa Željki Markić oko bilo čega čini je jačom. A svima je jasno da njezin pravi cilj nije promjena izbornih zakona (osim utoliko koliko će to njoj pomoći da ima još veći utjecaj na politiku).

Bojte se Opus deija i kad darove nosi.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found