Predlaže se Gradskoj skupštini Grada Zagreba donošenje Zaključka o prihvaćanju Ugovora vezanih uz dodjelu EU sredstava. Svatko će naravno prihvatiti sredstva – poklonjenom konju se ne gleda u zube. No ipak, valja reći koju o tim sredstvima.

Kod evropskih fondova se zanemaruje činjenica da Hrvatska 10-50% svakog iznosa treba dati sama, kao i činjenica da su to sredstva koja je Hrvatska uplatila u zajednički fond, pa tako samo vraćamo ono što je naše, dapače uplaćujemo više nego što dobivamo nazad. Svakako, uvijek je riječ o tome da lokalna zajednica mora dio svojih sredstava preusmjeriti na određene projekte. A koji su to projekti koje određuje EU, krojeći tako nacionalne politike. Postavlja se uvijek pitanje koliko su to projekti koji po svojoj strukturi i sadržajima koji se financiraju idu u prilog razvoju domaće industrije, koliko se uopće financiraju programi koji bi mogli ozbiljnije konkurentski naštetiti kapitalu centra. K tome, ono što je na raspolaganju Hrvatskoj osjetno je manji iznos od hrvatskih investicija u privatnom i javnom sektoru u samo jednoj godini prije krize. Ilustracije radi ono što je Hrvatskoj na raspolaganju od 2013. do 2010. to je nekih 11 milijardi eura, s time da će nam se ta sredstva možda smanjiti baš u ovoj godini - na tzv. poluvremenu - jer jako slabo povlačimo te novce. Dakle EU fondovi nikako ne mogu zamijeniti domaće investicije kao osnovu pokretanja ekonomije, a stalno se govori o tim EU fondovima. Ukratko, razvojna strategija se u nas temelji na EU fondovima, što nije dobro, a jasno je i da postoji tendencija da se kanalizira koja sredstva i za koju namjenu se izdvajaju.

I ovdje imamo primjer projekata u kojima je Grad dužan osigurati iz vlastitih izvora provedbu, prvi projekt je „Tehnička pomoć Gradu Zagrebu za provedbu ITU mehanizama“. Ukupna vrijednost projekta iznosi 26.433.705,45 kn, dok preostali ukupni troškovi projekta koje je Grad Zagreb dužan osigurati iz vlastitih sredstava iznose 3.965.055,82 kn.

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije pak Gradu Zagrebu dodjeljuju sredstva u iznosu od 1.586.022,33 kuna.

U drugom projektu “Pomoćnici u nastavi/stručni komunikacijski posrednici kao potpora inkluzivnom obrazovanju, faza III ” Gradu Zagrebu dodijeljena su bespovratna sredstava u iznosu od 20.000.000.00 kuna, no Grad Zagreb je dužan osigurati iz vlastitih sredstava (učešće) iznose 11.711.260,00 kn. Pri tome Ministarstvo odjeljuje Gradu dio sredstava – to su bespovratna sredstva Fonda u maksimalnom iznosu do 4.684.504,00 kn. U ovom će projektu Grad dakle morati izdvojiti oko 7.026,756 kn.

U ovim slučajevima Radnička Fronta nije glasala protiv – jer je riječ o projektima koji imaju socijalnu dimenziju, no valja naglasiti i negativne aspekte EU fondova i loše strane potpune ekonomsko-političke predanosti i temeljnom oslanjanju razvoja na EU fondove. I u ovim slučajevima moglo bi se postaviti pitanje koliko EU fondovi zamjenjuju socijalne funkcije države – ne bi li se pomoćnici u nastavi trebali financirati kao stalna stavka iz proračuna. Takve temeljne socijalne potrebe tako se prevaljuju na nevladin sektor a država se izuzima iz osnovnih socijalnih potreba.

Da sumiramo, Grad Zagreb će dobiti visoka sredstva no morati će izdvojiti najmanje 8,5 milijuna kuna, što nije malo i moguće je da će se morati zadužiti i kod stranih (zapadnoevropskih) banaka.

Pomoćnici u nastavi su neizmjerno potrebni – znamo da ih u našem školstvu nedostaje – no ostaje problem delegiranja obrazovnih i socijalnih potreba na druge sektore. Postavlja se pitanje odnosa prema sustavnom rješavanju i zapošljavanju pomoćnika u nastavi, obrazovanja tih kadrova. Ukratko, projekti ipak znače privremeno a ne trajno rješenje. I pitanje je je li to rješenje u korist naroda.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found