Na sjednicama se Gradske skupštine krajem 2017. pojavio “Prijedlog odluke o određivanju poslova održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji se odnose na odvodnju atmosferskih voda” [1], a što se kraće može opisati kao djelomična privatizacija poslova vezanih uz odvodnju atmosferskih voda (tj. voda koje nastaju od kiše i snijega).

Prema prijedlogu gradonačelnika, u 7 gradskih četvrti rečene bi poslove i dalje obavljala gradska firma Vodoopskrba i odvodnja (VIO), a u 10 njih bi to bilo prepušteno privatnim firmama. Naime, u obrazloženju se navodi da VIO “zbog objektivnih razloga” ne može “u cijelosti osigurati potrebne resurse” da svugdje obavlja te poslove - nema dovoljno vozila za to zbog “iznimne složenosti procedure nabave specijalnih vozila”.

Postupak javne nabave provodi se od 2014. Te godine nije stigla nijedna ponuda, a natječaji su zatim poništeni od strane Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave 2016. i 2017. nakon žalbe. Zbog svega toga, Grad je došao u poziciju da veći dio poslova odvodnje atmosferskih voda mora predati privatnim firmama.

Gradska uprava na odborima Gradske skupštine nije htjela reći tko je i zašto ponio žalbe i kako je uopće moguće da od 2014. nisu u nekoliko natječaja uspjeli napraviti odabir na javnoj nabavi koji žalba ne bi mogla srušiti i zašto se s time (unatoč tome što se ističe da je riječ o “vrlo složenom postupku nabave koji podrazumijeva duge rokove isporuke”) nije krenulo ranije.

Ako ono što gradska uprava govori uzmemo kao vjerodostojno, iz toga bi proizlazilo da je ona nesposobna jer od 2014. nisu uspjeli provesti postupak javne nabave. No teško je vjerovati u to da se tu radi tek o nesposobnosti - prije će biti da su se izbori na koje se moglo žaliti i koje se moglo poništiti radili planski kako Grad i VIO onda ne bi mogli obavljati poslove odvodnje i kako bi se “moralo” veći dio tih poslova privatizirati. Imamo li na umu modus operandi Milana Bandića, teško je vjerovati da je ovdje riječ o slučajnosti.

Potpuno je bizarno da gradska uprava ističe da privatizacija ovih poslova ne znači “da specijalna vozila neće biti nabavljena”, a istovremeno predviđa sklapanje ugovora s privatnim firmama (još nepoznatima, ali vjerojatno uvezanima s Bandićem) na čak četiri godine (do 2022). Ako je stvarno riječ o nuždi koja se dogodila stjecajem okolnosti, zašto bi se onda ugovor potpisivao na toliko dug period?

Zanimljivo je i to da se ističe da će Vodoopskrba i odvodnja (VIO) “obavljati zahtjevnije i složenije te opsegom značajnije poslove”, dok će “fizičke i pravne osobe” (tj. privatne firme koje dobiju ove poslove) “obavljati poslove manjeg stupnja složenosti”. Dakle, po starom dobrom hrvatskom privatizacijskom običaju - teži se poslovi nakon privatizacije i dalje ostavljaju javnom sektoru, a privatni sektor zgrće novac na lakšim poslovima. Pritom je zanimljivo da se ta različita težina posla ne osjeti pretjerano na procijenjenoj vrijednosti posla - privatnici će dobivati godišnje oko 7 milijuna kuna, dok će VIO obavljati poslove vrijednosti od 9 milijuna kuna. Zbog svega ovoga je na privatne firme od 2013. do danas potrošeno već 10 milijuna kuna (dok bi nas nenabavljena vozila stajala 16 milijuna), a sve skupa ćemo u sljedeće četiri godine potrošiti ukupno 28 milijuna kuna kroz davanje poslova privatnicima.

Zaključno - što reći o svemu ovome? Očito je da je riječ o postupnoj privatizaciji poslova odvodnje atmosferskih voda. Naravno da gradska uprava to neće raditi tako da kaže “želimo privatizaciju kako bi smo privatnom kapitalu omogućili da zaradi na ovim poslovima”. Naravno da će to učiniti tako da “slučajno” propadne javna nabava pa da Grad bude “prisiljen” tražiti pomoć privatnog sektora “stjecajem okolnosti”. Kao da je netko drugi a ne Grad radio odabire na javnim nabavama (od 2014!) koji su dvaput srušeni. Naravno da će reći da je ta privatizacija samo “privremena” (iako se radi odmah na četiri godine!). Naravno da se neće odmah ići na cijeli grad, nego samo na dio grada (iako odmah na većinu gradskih četvrti!).

I naravno da će onda na kraju, nakon četiri godine, ispasti da kad već privatne firme to “tako dobro rade”, onda možemo to zadržati, proširiti, pa im na kraju možda povjeriti i neke druge poslove što se tiče vodoopskrbe i odvodnje.

Znamo li kakva su iskustva s privatizacijom vode bila u drugim zemljama - npr. rast cijena u Britaniji, vraćanje vodoopskrbe i odvodnje u javne ruke u Francuskoj i Berlinu [2] itd. - trebali bismo se jako zabrinuti u kojem smjeru ovo sve ide.

[1] http://web.zagreb.hr/sjednice/2017/sjednice_skupstine_2017.nsf/CPDNW?OpenFrameset

[2] https://www.tni.org/en/article/remunicipalisation-in-berlin-after-the-buy-back

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found