[o amandmanima RF-a za proračun Grada Zagreba za 2018]

Zadatak je Grada osigurati svima što dostupnije i kvalitetnije javno osnovno i srednje školstvo. Trenutno se za nj izdvaja premalo sredstava te ga je potrebno povećati koliko se može. U mnogim školama imamo situacija da nedostaju osnovna nastavna sredstva - učenici sami moraju u školu nositi WC-papir i papir za brisanje ruku, nastavnici moraju sami kupovati papir za printanje i rad, u mnogim školama nedostaje kompjutera i projektora…

S druge strane, grad Zagreb izdvaja 400 tisuća kuna iz proračuna (za 2018) za privatne osnovne i pola milijuna kuna za privatne srednje škole. Bizarno je da se tako obilato subvencionira privatne škole - koje primarno služe za ostvarivanje profita njihovih vlasnika - dok su javne škole često u vrlo lošem stanju.

Državne i lokalne vlasti trebaju se ponajprije brinuti o javnim obrazovnim ustanovama, a ne financijski podupirati privatne škole. Kako u privatne škole mahom idu djeca imućnijih roditelja i kako su školarine za dotične redovno izrazito visoke (koje si prosječan čovjek teško može priuštiti), nema nikakvog razloga da ih Grad sufinancira. Stoga je RF svojim amandmanima za proračun za 2018. predložio da se ta sredstva (ukupno 900.000 kn) prebace javnim školama (https://www.radnickafronta.hr/citaonica/clanci/661-amandmani-rf-a-protiv-subvencija-kapitalu-za-radnicka-prava-zdravstvo-i-skolstvo).

Za razliku od privatnih škola, privatni i vjerski vrtići se pak financiraju s čak 95 milijuna kuna. Načelno, kao što nema smisla da Grad financira privatne osnovne i srednje škole, koje funkcioniraju na profitni način, nema smisla da Grad financira ni privatne ili vjerske dječje vrtiće. Vjerske dječje vrtiće Grad ne bi smio financirati jer se tako krši ustavno načelo sekularnosti – roditelji imaju pravo dati odgajati dijete u vjerske ustanove, ali to nije odgoj koji bi društvo ili Grad trebalo financirati.

No što se tiče privatnih dječjih vrtića, situacija je ipak nešto složenija. Iako bi Grad načelno trebao financirati isključivo javne dječje vrtiće, trenutno privatni dječji vrtići nažalost djelomično pokrivaju nedostatak kapaciteta gradskih dječjih vrtića. Mnogi su roditelji, naime, prisiljeni djecu slati u privatne vrtiće jer u javnima nema dovoljno mjesta ili zato što ne mogu naći zadovoljavajući javni vrtić blizu mjesta svog stanovanja ili posla. Grad ne ulaže dovoljno u opremanje postojećih vrtića (samo 5,9 milijuna kuna je za to planirano u 2018. godini), niti u izgradnju novih vrtića.

Stoga se sufinanciranje privatnih vrtića, kako bi troškovi roditelja u njima bili manji, ne može u potpunosti ukinuti preko noći (https://www.radnickafronta.hr/zagreb/zagrebacka-skupstina/636-za-besplatne-vrtice-u-zagrebu), nego je prije toga potrebno raditi na proširenju mreže gradskih vrtića kako bi oni svima bili dostupni i kako bi u njima bilo dovoljno mjesta za svu djecu. Ipak, potrebno je ukinuti subvencije za vjerske vrtiće, a dio sredstava iz privatnih vrtića prebaciti u javne dječje vrtiće. Stoga je RF tražio da se od svote od 95 milijuna kuna 50 milijuna kuna prebaci za javne vrtiće. Nažalost, s obzirom na netransparentnost proračuna, teško je pouzdano znati koliko sredstava točno odlazi na privatne a koliko na vjerske vrtiće, dok je nemoguće znati koliko je ljudi svoju djecu dalo u privatne vrtiće zato što je moralo, a koliko kao svoj izbor.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found