Autor: Z. Vitanović
Opće je poznato da su top radne destinacije ljudi sa prostora bivše Jugoslavije zemlje zapadne europe.U prvome redu to su ekonomski favoriti kako na europskome tako i svijetskome planu poput Njemačke,Švicarske,Austrije,Irske te skandinavske zemlje.Tradicionalno domaći radnici već generacijama u sve većem broju biraju Njemačku i Švicarsku ili Austriju,u pravilu ili germanske razvijene zemlje ili germanske razvijene dijelove neke zemlje(švicarski kantoni).No,ulaskom prije par godina Hrvatske u EU itekako se bar djelomično i na određeno vrijeme izmijenila ekonomska migracijska ruta naših sugrađana.
Dio hrvatskih građana,što je manje poznato(javno nisu objavljujeni službeni statistički podaci) za poslom odlazi i na istok europe.Motivi izbora istoka europe za rad su različiti i moguće su razne prepostavke i zaključci.Sasvim je sigurno da su od razloga najbitniji financijski(zarada u eurima) i geografski(manja udaljenost od zapadno europskih zemalja).Po dosadašnjim neslužbenim podacima(dopisima radnika),Slovačka je među prvima na mjestu zemalja istočne europe u kojoj za život zarađuju radnici iz Hrvatske.Iako je istok u odnosu na zapad europe manje ekonomski popularan jer nije na istoj razini razvoja ipak je postao mjesto malih kolonija naših radnika.Ti radnici zaposleni u spomenutoj Slovačkoj imaju podosta drugačija radna iskustva i doživljaje nego li njihove kolege,primjerice,na zapadu u Njemačkoj.
Ono što ne objavljuju mainstrem mediji u nas,o čemu većinom nezna naša domaća javnost,to su detalji iz života i rada naših sugrađana u Slovačkoj.Opisi tih pojedinosti u mnogočemu podsjećaju robovskome radu crnačkoga stanovništva za strane zapadne kompanije u afričkim zemljama.Upravo ti čemerni detalji radničke sudbine naših ljudi pokazuju svu neljudskost kapitalističke bezumne eksploatacije radnih masa od strane buržujske elite sa zapada.Naime,određeni broj radnika iz Hrvatske ne radi kako bi se logično očekivalo u slovačkim firmama ili privatnim hrvatskima kao što je to slučaj sa Njemačkom.Stvarnost je nešto drugačija.Najčešće je to rad u njemačkoj ili nekoj drugoj zapadnoj kompaniji.Pritom netreba imati iluzije da ako se radi u ,naprimjer, njemačkoj firmi da su tamo i 'njemački radni standardi'.Situacija u tome pogledu je totalna suprotnost koja i bez imalo sustezanja bi se mogla nazvati riječima 'strave i užasa'.Poznato je da i njemački i drugi kapitalisti pogone svoje industrije radi očuvanja ekstra profita sele na europski istok i jugoistok kao i u pojedine zemlje Azije.Razlog tomu su dominantno financijske prirode,jeftina radna snaga,sirovine,transport kao i sitna 'davanja' država domaćinima.
Posljedica svih tih faktora reflektira se i na rad i zaradu naših radnika na istoku europe.Prema iskustvu tih radnika satnice su duplo manje nego u Njemačkoj(satnice u hrvatskim privatnim firmama koje posluju u Njemačkoj),najčešće se kreću od 3-5 eura.Radno vrijeme je od 8-12 sati ne rijetko i po nekoliko smjena.Radne stanke od 5 minuta i samo ponekad po 30minuta.Što se tiče poslova,neovisno o struci, radi se sve što voditelj posla odredi.Uvjeti rada nisu najbolji,često se radi u hladnim i vlažnim prostorima(kao na slici),pod izloženošću štetnim mirisima paljenih matrijala(pogoni autoindustrije).Itekako takav rad i u takvim uvjetima škodi i zdravlju i životu radnika.Pored toga cijena hrane i pića samo u Slovačkoj izuzetno su visoke kao i u Hrvatsloj tako da se kupuje samo najnužnije i najeftinije.Smiještaj i prijevoz plaća vlasnik poduzeća.Ovo je uvid u rad i život određenoga broja građana RH na privremenom radu većinom u Slovačkoj.