Nema predaje

Autor: Owen Jones

Preveo: Josip Novak

 

1930. godine (i kasnije, u vrijeme nadolazećeg nacističkog osvajanja Evrope) ljevica je bila slomljena, ne samo u političkom smislu, nego i fizički likvidirana. Milijuni su pobijeni, lijeve organizacije sustavno su razbijane, a kada je Adolf Hitler govorio o 1000 godina vladavine Rajha, to je zvučalo jezovito uvjerljivo. Za socijaliste, komuniste, članove sindikata i sve druge zatvorene po koncentracijskim i logorima smrti zajedno s njihovom židovskom, gej i slavenskom braćom i sestrama, situacija se činila gotovo beznadnom. Došlo je razdoblje u kojem je nacistički režim mogao pobijediti, okupirati Sovjetski savez, ubiti pritom jako puno ljudi kako bi si osvojio životni prostor, te konsolidirati rasističko genocidni totalitarizam koji je mogao potrajati na dulje vrijeme.

Zašto ovo govorim? Zbog toga što je ljudska povijest prepuna primjera krajnjeg užasa, očitog beznađa i naizgled nepobjedivog očaja. Tada je bilo puno gore nego danas, ali povijest nas je naučila kako se stvari mogu mijenjati brzo, dramatično, ali i razorno.

Neki od nas su se nadali da će usred strašnog ekonomskog kaosa proizašlog iz financijske krize 2008. barem ljevica imati priliku napredovati i uspjeti. I doista, vidjeli smo lijeve pokrete, od Bernieja Sandersa, jednog od najuspješnijih socijalista u povijesti SAD-a i Podemosa u Španjolskoj, do laburista predvođenih Corbynom u Britaniji i Syrize u Grčkoj. Svi su se suočili s preprekama i porazima, a neki od njih bili su i vrlo ozbiljni. No pokazala se želja za nadom na kojoj se može graditi, koju se može učvrstiti.

Diljem Zapada trenutno pušu vjetrovi desničarskog, ksenofobičnog i rasističkog populizma. Budimo iskreni, stvari će se pogoršati prije nego što krenu nabolje, Donald Trump tek treba zasjesti na dužnost predsjednika SAD-a, a tvrda ekstremna desnica će profitirati na izborima sljedeće godine u Evropi.

No razlog zbog kojeg ne treba gubiti nadu je zato što nam povijest tako kaže. Iluzija svakog vremena je da će ono potrajati zauvijek, ali povijest govori drugačije. Milijuni ljudi u svijetu podijeljeni su jezikom i kulturom, no ujedinjeni su zajedničkim ciljem. Moramo se organizirati, suočiti se s vlastitim slabostima kako bismo došli do strategije koja će uvjeriti sumnjičave. Ako se prepustimo očaju, tada smo već izgubili. Uspon na planinu po tmurnom vremenu obeshrabrujući je, iscrpljuje i frustrira, često se čini besmislenim, ali to je još uvijek planina na koju se može popeti.
Kažu nam da usmjerimo našu ljutnju na imigrante, na muslimane, na nezaposlene, na sve druge, samo ne na one koji imaju moć. Odgovorne za krizu u kojoj se nalazi Zapad tek treba pozvati na odgovornost. I pozvat će ih se, ali samo ako pokažemo onu istu odlučnost, hrabrost i izdržljivost koju su pokazali naši preci kada je sve izgledalo puno beznadnije nego što se danas to često čini.

Do pobjede neće doći sljedeći tjedan ili mjesec, niti sljedeće godine. S razlogom se to zove borba, a ne laka pobjeda. Bez imalo sumnje, povijest će osuditi Trumpa, Faragea, Le Pen i sve slične njima, a biti puno sklonija onima koji su se borili protiv njih.