Radno iskustvo u Mercatoru koji postaje Konzum

Radno iskustvo u Mercatoru koji postaje Konzum

Poštovani,

čitajući članak o sitauaciji u Kauflandu imam potrebu progovoriti o Konzumu i progonu radnica starijih od 50 godina.

Radila sam u Mercatoru Đakovo na poslovima administracije. Bila sam najstarija, ali se nikad nisam osjećala starom među tim mladima s kojim sam radila 11 god. Čak šta više bila sam uvažavana i bili smo kao jedna obitelj. Kad je Merkator prodan Konzumu ja i još dvije kolegice godina 52, 53, 55 poslane smo u Konzum Našice. S Našicama Đakovo nema apsolutno nikakvu prometnu povezanost, nijednu autobusnu liniju. Izračunali su nam približnu vrijednost mjesečne karte. Putovale smo osobnim automobilom. Voditeljici Konzuma Našice je smetalo što nas ne može rastaviti pa je razmišljala da pregovara s vojskom da putujemo s vojnim autobusom. Za cipelarinu su nas uskratili, ali smo to uspjele putem suda ostvariti.

To što smo prošle u Našicama je ravno horor filmovima. Tu su nas psihički uništili. Kad se smjena završi nema kući. Do ponoći smo ostajali puniti trgovinu i to zaključani. Skraćivanja i slobodnih dana nije bilo. Ja sam radila na blagajni po cijeli dan, a kolegice na delikatesi, toploteci i pekari. I tako u bijelim uniformama punile su trgovinu, otkupljivale boce. Higjena i HASAP samo na papiru. O tom problemu bio je upoznat direktor i sindikalista. Mogu reći: svi su sve znali a nitko ništa nije poduzeo. Naputak koji smo dobili od sindikaliste: zovite policiju da ste oteti. Koju policiji kad je suprug od voditeljice načelnik policije, i time smo znale unaprijed da ne vrijedi ništa poduzimati. A u Konzum Našice su pristizale kao na traci nove djelatnice svaka supruga policajca.

konzum mercator kolica ftd

Jedna od kolegica to više nije mogla izdržati dala je otkaz. Spasila se, i čini dio onih što su otišli u Njemačku.

Ostale smo dvije. Prebacuju nas u Đakovo, da nam dokažu da su ipak nešto poduzeli, da su nas poštedili putovanja. Postavite smo na radno mjesto delikatesa, gastro i pekara. Samo da napomenem da je to odjel s kojeg svi bježe. Unazad 2 god jedna djelatnica je dala otkaz a jedna teško oboljela. Obe smo s 40% tjelesnim oštećenjem radi histerektomije, i preporuke specijaliste je da ne smijemo dizati teret teži od 5 kg. Na molbu da nam se da neko lakše radno mjesto i na te naše papire voditelj Konzuma Đakovo samo se slatko nasmijao i rekao da taj problem ima gotovo svaka žena i da ti papiri nemaju nikakvu važnost. Prihvatile smo situaciju i teglile kao konji, jer red mušterija pred pultom ne dopušta razmišljati koliko kg ima u kutiji i da li smo se obukli kad s +35 idemo u komoru na -20. A o uvjetima rada i opremom - mesoreznicom koja je nabavita prije 20-god nitko se nije htio baviti. Doslovce nema se na što izrezati salama.

Sve je to ostavilo traga na i tako načeto zdravlje. U međuvremenu sam ja otišla na bolovanje a kolegicu su prebacili u Osijek. Da bi s krajem godine Konzum ostvario svoj cilj. Kolegica odlazi u prijevremenu mirovinu a ja u osobno uvjetovani otkaz i na burzu rada s nikakvom nadom za novi posao.

Znači ciljano se išlo da se riješe starijih djelatnica. U Našicama su nas uništili psihički a u Đakovu fizički dokrajčili. To ima samo u našoj lijepoj Hrvatskoj.

 

Galerija fotografija