Sve poslovnice Spara u RH se međusobno natječu tko tko će zaraditi najviše love, logično. Ali kako?
Tako da regionalni menadžeri i šefovi poslovnica aktivno zapošljavaju što manje ljudi, da uštede na plaćama, makar naprave isti posao koji bi u normalnim uvjetima trebalo raditi više ljudi.
I onda ti šefovi dobiju nagradu od 15 000 kuna, a radnici dobiju - goli k***c.
Radnici dobiju bon za božićnu nabavku, a voditelj poslovnice tipa 1000 kuna na račun.
Neovisno o bonusima, užasno se škrtari i pri redovnom zapošljavanju.
Najčešće, na razgovoru za posao kažu jednu plaću, a nakon mjesec dana na račun sjeda manji iznos. A kad ljudi pitaju što je s ostatkom novca, dobivaju odgovor „Pa to je bio bruto iznos, što ste vi mislili?“
I onda završiš s jednom ženom od 60 godina koja sama drži čitav odjel mesa, toploteku, kuhinju otraga, i pekarnicu. Ako i zaposle studenta, ne daju mu da radi više od 20 sati tjedno jer su im studenti „skupi“. Nedjelje ne daj Bože da rade studenti, radije će pustiti redovno zaposlene žene da soliraju – jedna na kasi, jedna slaže dućan, jedna je na mesu i voću. A trgovina od 500+ kvadrata.
Katastrofa, ljudi im odlaze naveliko.
A kad se slaže dućan, ne vole da dvije osobe budu zajedno u istom redu, nego ih razdvajaju jer znaju da će razgovarati o problemima u firmi.
Moj osobni problem je taj što sam trebao raditi 40h tjedno i to mi je u startu obećano, a na kraju sam radio max 30. Kad bih pitao jel mogu raditi barem 6 sati u smjeni (jer tek onda imam pravo na pauzu za ručak – uobičajene studentske smjene od 5 sati imaju 15 minuta pauze, i onda ne stineš ni na wc, ni pojesti), nisu mi dali, dok se nisam sukobio s upraviteljem, pa je popustio.
A što se generalno nadređenih, ovih iz uprave tiče, to su sve neke fine guze koje dođu u odijelima i košuljama uslikati punu kantu za smeće, i onda srati svim ljudima koji rade za 4000 kuna kako su neodgovorni.
Klasična kapitalistička priča gdje se radnike cijedi za profit, i bogatoj upravi nije jasno kako je to biti potplaćen, i preopterećen.