Rad u DM-u – neka iskustva

Rad u DM-u – neka iskustva

Kad se govori o uvjetima rada u trgovačkim lancima, često se DM (Drogerie Markt) ističe kao pozitivan primjer.

I to je doista donekle točno - DM jest primjer nešto boljeg odnosa prema radnicama. Kako saznajemo - plaće su ondje gotovo duplo veće nego drugdje (oko 6.000 kn neto), prekovremeni se znaju plaćati (iako smo iz drugih izvora dobili i tvrdnje da je prekovremenih puno, a da se uglavnom ne plaćaju), a vikendom i za praznike se dobiva veća plaća. Dobiva se i božićnica uz veću naknadu za roditelje, poklone za djecu i sl. Stoga i ne čudi da je tamo teško dobiti stalni posao i da se, kako doznajemo iz mnogih izvora, dobiva preko veze i da ga je bez toga praktički nemoguće dobiti (da, toga itekako ima i u privatnom sektoru, unatoč mitovima). Postoji trač da je za stalno mjesto u DM-u potrebno iskeširati 5.000 eura, no nije jasno je li to samo trač ili tu ima i tračak istine. Iznimka su studentski poslovi koje nije teško dobiti (neke studentice nakon toga znaju ostati i kao stalno zaposlene) i poslovi farmaceutskih tehničara, kojih je u razdoblju od prije cca 5 godina dosta nedostajalo u DM-u pa su mnogi zaposleni i bez veze. Realno uvjeti u DM-u nisu toliko dobri, koliko to izgleda tako s obzirom da su u drugim trgovačkim lancima uglavnom očajni i neljudski. 

Međutim, DM ipak nije savršen. Ondje radi jako puno studentica čime DM izbjegava plaćati doprinose državi i obaveze prema radnicama. Dolazi i do vrlo loših posljedica toga. Jedna studentica navodi da je radila u DM-u u skladištu u vrlo lošim uvjetima, a nakon nesreće na poslu završila je u bolnici - DM prema njoj nakon toga, kako kaže, nije imao nikakvih obaveza. Studentice se često žale na ne baš sjajne uvjete, zbog kojih neke brzo i odlaze odande. Napominju kako je teško kao studentica zaraditi dobru plaću jer se radi neredovito i nikad više od 6h dnevno u komadu te ne svaki dan. Kako su muški radnici rijetkost u DM-u, i studentice i stalne radnice se žale na teške uvjete rada, npr. na često nošenje teških kutija i sl. Studentice se žale i na kašnjenje u isplati odrađenog posla. Veliki dio DM-ova uspješnog modela zasniva se na studentskom radu koji je, kako čujemo od većina izvora, izrazito izrabljivački.

Mnoge stalne radnice hvale uvjete rada, no saznajemo i da to dosta ovisi o pojedinim voditeljima i prodavaonicama. Od nekih smo radnica čuli i da je priča o bajnim uvjetima rada u DM-u u velikoj mjeri marketing i da u stvarnosti to i nije baš tako sjajno. Neke radnice upozoravaju na to da atmosfera u pojedinim prodavaonicama često nije baš dobra.

Neki prigovori su da dosta radnica radi samo na pola radnog vremena, ali da, kada dolazi nova roba, znaju ostajati i po 10 sati na poslu. Prigovara se i da su ugovori na neodređeno rijetki, da je posao često fizički vrlo zahtjevan, da je dosta velik presing u trgovinama i da, kao i u drugim trgovačkim lancima, često u prodavaonici radi daleko premalo radnica. U manjim prodavaonicama često jedna radnica pokriva i blagajnu i police i skladište te se na taj način štedi na troškovima. U manjim mjestima tokom zime radnice znaju raditi i na pola radnog vremena kako bi zadržale posao. Dosta mlađih radnica u DM-u ima ugovore na određeno, npr. tromjesečne ili mjesečne, i tako zna raditi godinama. U slučaju trudnoće takvi ugovori se naprosto ne obnavljaju.

Prenosimo na kraju jedno konkretno studentsko iskustvo iz DM-a iz 2016:

"Radila sam u DMu kao student i moje iskustvo je ovakvo... satnica je bijedna. 18kn/h je sramotno izrabljivanje obzirom na plaće koje imaju njihovi radnici i koliko prometa bude dnevno. Količina posla je jednaka za sve radnike jer sve što radnici rade, rade i studenti. A radi se jako puno. Dižeš drvene palete, premještaš kašete pune robe, od rastavljanja kutija ti ruke budu izgrebane, naudišeš se prašine s proizvoda, ne staneš po 8 sati jer roba mora biti složena u što kraćem mogućem roku... za 18 kn po satu je sve to puno previše. Posebno jer DM slovi za poslodavca svih godina ikad. Radila sam tamo neko vrijeme jer je ekipa s kojom sam radila bila okej. Kolegice su se odnosile prema meni kao da sam i ja redovni radnik, mogla sam samo određivati koliko ću raditi, kada ću doći, kada neću, dok god je to u dogovoru sa poslovođom, naravno. Nije mi trebala veza, niti je itko od studenata imao vezu, svi smo došli po principu da smo pitali jel traže studenta i zvali su nas kad je trebalo. Tu su stvarno okej, ako uzmu tvoj broj, spreme ga i stvarno nazovu po potrebi. Jendood najnegativnijih iskustava u DMumi je bilo kada mi je jedan mjesec kasnila plaća strahovito. Nakon što sam bila uporna i molila šeficu da nazove u centralu da vidimo gdje je zapelo te je ona jedva to nekako napravila, saznali smo da je netko od šefova zaboravio potpisati moj ugovor te novci za mene nikad nisu došli do SCa. Obzirom da se sama financiram, prijeko potrebni su mi bili ti novci, ali nitko se nije baš puno brinuo oko toga. Plaća mi je sjela nakon mjesec i pol dana. Znam da se to zna dogoditi, i dogodilo mi se u drugim firmama, ali tamo bi se šef založio za mene i ustrajao sve dok plaća ne bi sjela. Ovdje sam dobila odgovor: "Čeka se na potpis. Sjest će." I snađi se druže. Tako da ne znam baš koliko je super poslodavac taj DM. Ni moje kolegice nisu baš zadovoljne bile. Bile su pod konstantnim stresom i pressingom, ostajale duže jer se posao mora odraditi pošto poto, i ponekad im stvarno nije bilo lako trpiti menadžerove bespotrebne prodike i bezobrazno i ponašanje, ali sve su šutile jer je plaća kraljevska. Moja plaća nije bila kraljevska, bila je najbjednija za koju sam ikad radila (u usporedbi s količinom posla) pa sam otišla. I nikad se više ne bi vratila."