Energetska politika nužno uključuje strateško planiranje na nacionalnoj i lokalnoj razini te je osim tehničkog aspekta realizacije određenih energetskih projekata nužno voditi računa i o problemima političke i ekonomske naravi koji su usko vezani uz strukturnu poziciju Hrvatske unutar Evropske Unije. Energetsku politiku potrebno je voditi u skladu s ciljevima dugoročnog društvenog razvoja Hrvatske, a ne kratkoročnih interesa energetskih lobija iz privatnog sektora koji u dugogodišnjoj suradnji s političkim elitama kroz razne oblike štetnih javno-privatnih partnerstva stvaraju financijske gubitke državi dok istovremeno popravljaju vlastitu financijsku bilancu. Nesigurna energetska budućnost Hrvatske posebno je izražena u sektoru plinarstva, a rezultat je pada domaće proizvodnje zbog prodaje INA-e mađarskom MOL-u koji nema interes u tome da u Hrvatskoj povećava proizvodne plinske kapacitete već umjesto toga uvozi plin iz Mađarske u Hrvatsku. Prema izvješću Evropske agencije za suradnju energetskih regulatora (ACER) o veleprodajnim cijenama plina u Evropi u 2017. godini, Hrvatska plaća treći najskuplji plin u Evropi s tendencijom daljnjeg rasta.[1] Smanjivanjem domaće proizvodnje povećava se daljnja ovisnost o uvozu plina koja se manifestira u obliku dugoročnih ugovora kojima se cijena plina u Hrvatskoj fiksira na cijenu koja je u pravilu veća od tržišne. Upravo zahvaljujući visokoj cijeni plina Petrokemija je nedavno privatizirana tj. poklonjena tvrtkama PPD i Plinacro koje su je financijski uništili skupom preprodajom ruskog plina te naplaćivanjem visokih transportnih marži.[2]

INA je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća bila najveći domaći privredni subjekt koji u zadnjih tridesetak godina proživljava sustavno uništavanje te je najčešće služila kao bankomat za zadovoljavanje privatnih potreba pojedinaca iz HDZ-ove klijentelističke mreže. U trenutku kada je bivši premijer Sanader predao upravljačka prava MOL-u, INA ulazi u finalni stadij ekonomske derogacije koji će uključivati otpuštanje radnika i gašenje proizvodnje s obzirom da je već duže vremena jasno da se MOL postepeno povlači iz proizvodnog dijela posla s INA-om koji u konačnici planira i ugasiti, a ostaje prisutan u maloprodajnoj mreži benzinskih crpki.

Energetska slika Hrvatske je poražavajuća, a ovisnost o uvozu energije konstatno se povećava. Danas tako uvozimo oko 48 posto energije potrebne za zadovoljavanje vlastitih potreba i tako ovisimo o cijeni nafte na svjetskom tržištu te cijeni električne energije na evropskom.[3] Istraživanja nalazišta nafte ili prirodnog plina praktički ne postoje, sisačka rafinerija je pred gašenjem, riječka proizvodi puno manje nego prije, a već desetljećima nismo imali nikakvo značajnije ulaganje u izgradnju postrojenja za proizvodnju električne energije. Istovremeno je zastupljenost obnovljih izvora u ukupnoj energetskoj bilanci nedovoljna s obzirom na golemi potencijal korištenja obnovljivih izvora energije koji postoji u Hrvatskoj.

Energetsku ovisnost o uvozu potrebno je smanjiti izgradnjom energetske strukture koja će i u neizvjesnim uvjetima jamčiti sigurnost opskrbe. Navedeno se može postići iskorištavanjem vlastitih resursa i potencijala, eliminacijom privatnih posrednika koji profitiraju na preprodaji energije, učinkovitijim korištenjem energije, raznolikošću dobavnih pravaca i izvora energije te puno većom uporabom obnovljivih izvora energije. S obzirom na nizak stupanj razvijenosti domaće ekonomije nije realno za očekivati da se u kratkom roku ostvari prelazak na isključivo nisko-ugljično proizvodne kapacitete (sunce, vjetar, biomasa, nuklearna energija) stoga je za ekonomski razvoj Hrvatske u određenoj mjeri i dalje nužno korištenje konvencionalnih izvora energije. Međutim, bitno je naglasiti da energetska politika obnove elektrana i energetskih sustava zastarjelim tehnološkim rješenjima koja se temelje na eksploataciji fosilnih goriva dugoročno nije isplativa niti prihvatljiva za zajednicu i okoliš.

U prijelaznoj fazi prema energetskoj neovisnosti na nacionalnoj razini je potrebno razmišljati o reduciranju kapaciteta termoelektrana na ugljen posebno ako se uzme u obzir činjenica da se ugljen u Hrvatskoj više ne proizvodi te ići u smjeru direktnog državnog investiranja u nuklearne elektrane po uzoru na Slovačku i Finsku ili plinska kogeneracijska postrojenja te visokoefikasne plinske elektrane koje su zbog brzine odziva u kombinaciji s obnovljivim izvorima puno prihvatljivije za regulaciju elektroenergetskog sustava.[4] S obzirom na značajnu neto dobit koju ostvaruje svake godine, HEP može ulagati mnogo više u realizaciju projekata izgradnje solarnih elektrana na otocima. Trenutno je u početnoj fazi realizacije tek jedna solarna elektrana na otoku Cresu.[5]

Na lokalnoj razini potrebno je decentralizirati proizvodnju električne i toplinske energije kroz energetske kooperative. Energetske kooperative predstavljaju udruženja pojedinaca, javnih ustanova te samouprava na lokalnoj razini koji zajedno razvijaju i implementiraju projekte obnovljivih izvora energije u skladu s lokalnim potrebama stanovništa. Diljem Evrope danas postoji oko 3000 energetskih kooperativa koje omogućuju stanovnicima zgrada ili kvartova s obiteljskim kućama da samostalno proizvode električnu energiju te da je potom plasiraju nacionalnoj energetskoj mreži.[6] Kroz energetske kooperative se na demokratski način odlučuje o energetskim pitanjima te se zarada od proizvodnje energije iz lokalnih obnovljivih izvora usmjerava natrag u lokalnu zajednicu. Paralelno s decentralizacijom proizvodnje električne energije nužno je implementirati i Smart Grid - pametnu elektroenergetsku mrežu uz pomoć koje se obnovljivi izbori energije mogu efikasnije integrirati u elektroenergetsku mrežu uz puno bolje praćenje potrošnje električne energije. Sve zajedno moguće je sintetizirati u društveno privredni klaster unutar kojeg bi se otvorile razvojne mogućnosti za sve radnike, a ponajviše za visokoobrazovane stručnjake i inženjere koji u najvećoj mjeri napuštaju Hrvatsku.

Reference

[1] ACER Europa: Market Monitoring Report 2017 – Gas Wholesale Markets Volume

[2] Faktograf.hr: Država poklonila firmu od dvije milijarde kuna onima koji su je financijski uništili

[3] Dnevnik.hr: Hrvatska troši milijarde kuna na uvoz energije: Otkrivamo poražavajuće brojke i o čemu one najviše ovise

[4] World Nuclear Association: Plans for New Reactors Worldwide

[5] HEP grupa: HEP će na Cresu izgraditi najveću sunčanu elektranu u Hrvatskoj

[6] EURACTIV Network: Solar PV sector hails EU deal on small-scale 'citizen energy'