Javno je zdravstvo jedno od osnovnih civilizacijskih postignuća. Zdravstvo nije tu da bi "ostvarivalo profit", kako nam to često serviraju mediji i politika, nego da bi se ljudi, kada obole, mogli brzo i kvalitetno izliječiti. Vlada koja kaže da za zdravstvo nema novca (ali zato ima za poticaje krupnom kapitalu, ratove u Afganistanima, automobile za političku elitu, Crkvu, političku klijentelističku mrežu itd.) – ne postavlja najbolje prioritete jer je očito da su vojne misije i nabavka novog oružja sekundarni naspram zdravstvu.
Suština je kapitala da se neprestano širi u sfere u kojima se još ne nalazi, tj. on preživljava i razvija se jedino tržišnim širenjem. Tako dolazi do sustavne korupcije. Na primjeru zdravstvenog sektora to se vidi po tome što se najprije iz cjelovitog javnog zdravstva izbaci određeni dio, pa zatim slijedi usmjeravanje pacijenata kod privatnika (jedan primjer outsourcinga) pa novac poreznih obveznika ide u džepove privatnikâ. Detaljno o tome je govorio dr. Gorjanski, nazivajući to rent-a-car zdravstvom. Drugim riječima, država pogoduje privatnicima, kako to i inače rade njezine institucije.
Glavni argumenti protiv javnog zdravstva su postojanje mita i korupcije te državni monopol. Kod nas je korupcija velika, ali to nije zbog javnog zdravstva nego upravo zbog „nagrizanja“ javnog zdravstva od strane privatnih interesa, odnosno upliva privatnih interesa u javno dobro. Tako je i s većinom državnih firmi – njihova vodstva zapravo se ponašaju kao privatnici, odnosno u okviru „javnoga“ ili „državnoga“ postoje privatni interesi koji razaraju javno dobro.
Zdravstvo se najčešće u nas osuđuje kao neučinkovito. Kao glavni uzrok te neučinkovitosti se navodi državna birokracija koja je navodno nesposobna da upravlja zdravstvenim ustanovama u interesu ljudi i to u prvom redu zbog raširenosti korupcije u zdravstvu. Kaže se pak da korupciju u zdravstvu potiču moćne interesne skupine – farmaceutske tvrtke, proizvođači medicinske opreme koji pronalaze razloge da se zdravstveni troškovi što više prebace na državu. Pa kako ćemo to riješiti? Liberalizam kaže - razradom konzistentnog administrativnog i regulativnog okvira za tržišno djelovanje privatnog sektora i privatnih osiguravajućih društava u zdravstvu. Zapravo – u okviru ovdašnjeg sistema, problemi nastali radi privatizacije se liječe novim privatizacijama.
U zemlji u kojoj preko 315.000 umirovljenika ima mirovinu manju od 1.500 kuna a čak 600.000 umirovljenika ili njih 52.5.% od ukupnog broja umirovljenika ima mirovine niže od 2.180 kuna (što je linija siromaštva), voditi politiku privatizacije javnog zdravstva je direktni atak na umirovljenike, koji ni danas ne mogu kupiti potrebne lijekove (koji prečesto nisu na listi HZZO-a). O drugim kategorijama socijalno ugroženih ne treba niti govoriti.
Duge liste čekanja nisu slučajne i uglavnom nisu posljedica nemara ili neznanja. Takve stvari su posljedica sustavne državne politike kojom se, polako ali sigurno, nastoji potkopati i uništiti javno zdravstvo, kako bi manjina mogla ostvarivati profit od privatnoga zdravstva.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti
U 2019. na snagu je stupio novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Ovim zakonom uvodi se daljnja privatizaciju zdravstvene zaštite, a sve s deklarativnom namjerom da se javno zdravstvo „poboljša” privatizacijom.
Zakonom će obiteljski liječnici postati privatni poduzetnici u javnim prostorima, naplaćivat će svoj rad i pružene usluge od HZZO-a, bit će im zagarantiran prihod. Kao poduzetnici će više bit posvećeni uspješnosti svojeg biznisa nego zdravlju pacijenata. Bit će tu i bezbroj nepotrebnih specijalističkih pregleda i kontrola, jer će im time rasti prihodi. Država time odustaje od osnovne zadaće pa brigu o zdravlju ljudi prepušta privatnim poduzetnicima. Novi prijedlog zakona ne temelji se ni na jednoj relevantnoj studiji koja bi dokazala uspješnost dosadašnjih privatizacija u javnom zdravstvu.
Hitne mjere za spašavanje zdravstva
-
Revizija i izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti
-
Ukidanje mjera koje vode privatizaciji zdravstva te povrat trenutnih privatnih liječničkih praksi pod okrilje javnog zdravstva
-
Ulaganje u obrazovanje zdravstvenih radnika i poboljšanje uvjeta za rad zdravstvenim radnicima
-
Širenje preventivne medicine i mreže socijalne zaštite
-
Ukidanje svih vidova naplate konačnom korisniku
-
Reorganizacija bolničkog sustava, modernizacija te kapitalna ulaganja u nove infrastruktulne projekte
-
Povrat, otpis i revizija legitimnosti bolničkih dugovanja
-
Ukidanje tzv. priziva savjesti
Za javno i svima dostupno zdravstvo - protiv zdravstva samo za bogate!