Radnička fronta smatra da su trenutni zakoni kojima se reguliraju autorska prava u sukobu s interesima društva kao cjeline. Zalažemo se za reformu legislative i ukidanje monopola nad autorskim djelima. Glazba, knjige, filmovi, znanstveni radovi, sva autorska djela proizlaze iz svjetske civilizacijske baštine te se u nju trebaju i vratiti, kako bi bila dostupna svima. Koncept autorskih prava kakav se primjenjuje danas mora otići u udžbenike povijesti jer nije u skladu s vremenom u kojem živimo. Nijedno autorsko djelo ni otkriće ne nastaje u vakuumu, nego se temelji na znanju, otkrićima i iskustvima prethodnih generacija. Interes društva je da se znanje vraća u zajednicu, dijeli i nesmetano širi.

Podržavamo koncept poštivanja autorstva i pravedne nadoknade autorima za njihov rad. Trud i rad svake pojedine osobe treba se cijeniti, priznati i nagraditi. Izmjena zakona o autorskim pravima ne znači nužno ukidanje svakog prihoda autorima. Digitalna tehnologija omogućuje nove načine distribucije djela. U velikom broju slučajeva gubi se potreba za izdavačima i posrednicima između autora i publike. To intuitivno razumiju te u praksi već primjenjuju mnogi autori. Digitalna tehnologija donosi i nove načine financiranja autora kao što su grupno financiranje projekata, direktne uplate, kupovina posebnih izdanja. To je stvarnost koju živimo i koja pokazuje na besmisao granica koje postavljaju autorska prava u vremenu kada cijena kopiranja i dijeljenja nekog autorskog djela teži nuli. Dodatno, država i institucije trebaju subvencijama i programima podrške poticati autore na angažman na projektima koji će biti u korist cijelog društva.

Kolektivno upravljanje autorskim pravima, kao što ga primjerice provodi Hrvatsko društvo skladatelja kroz ZAMP, na neprimjeren način brani interese financijski moćnih skupina. Individualni autori ovdje su samo taoci industrije. Kroz zakon se legalizira reket u ime zaštite autorstva dok se zapravo brane vlasništvo i privilegije manjine. Nameti koje provodi ZAMP ograničavaju slušanje i izvođenje glazbe u javnim i privatnim prostorima. ZAMP ubire sredstva i za svaki kupljeni hard disk samo zato jer bi se mogao upotrijebiti za kopiranje glazbe. S druge strane, oni štite prava samo svojih članica i članova. Primjerice, ako netko napiše pjesmu i odsvira ju na gitari u lokalnom kafiću, ZAMP zahtjeva uplatu vlasnika prostora zbog izvođenja glazbe. Tako prikupljena sredstva, nakon odbijenih troškova odvjetnika, dijele se među članovima Hrvatskog društva skladatelja. Kriterije o tome tko će dobiti koji iznos pak određuje vodstvo Društva skladatelja. Autor pjesme koji ju je odsvirao od toga nema ništa, osim ako se ne učlani u družbu. Nema legalnog načina da autor javno izvede svoje djelo a da pri tome organizator izvedbe ne plati danak ZAMP-u.

Patenti, kao alat navodne zaštite prava, omogućuju monopole te usporavaju razvoj društva - npr. tako što priječi nesmetano širenje znanstvenih otkrića i time napredak znanosti. Patentna zaštita traje predugo. Proces zaštite patenta direktno je vezan uz iznos sredstava kojima raspolaže investitor. Oni s više novca naprosto mogu biti aktivniji u zaštiti patenata. Kako se radi o igri moći, otvoren je prostor zlouporabe ili sabotiranja financijski slabijih kroz sporenje njihovih patenata. Patentno pravo treba ograničiti te iz njega isključiti ideje, metode i već postojeći prirodni materijal. Ne smije se nikada više ponoviti da korporacija patentom zaštiti nešto što postoji u prirodi kao što je već bio slučaj primjerice s basmati rižom koja je u SAD-u jedno vrijeme bila pod patentnom zaštitom. To je naljutilo Indiju i Pakistan gdje je basmati tradicionalna žitarica pa su na sudu poništile patent. Bio je to sukob u kojem presuđuje količina novca koji se može uložiti u odvjetnike i vještake. Da se s druge strane nije našla Indija, ishod te pravne bitke je mogao biti i drugačiji.

Smatramo da aktualni koncept zatiranja slobodnog pristupa autorskim djelima i informacijama guši razvoj zajednice. Radnička fronta je za kulturu dijeljenja, slobodnog informiranja, nekomercijalnog kopiranja svih autorskih djela. Uvjereni smo kako te vrijednosti nisu u sukobu s autorima već u njihovom interesu. Njihova djela biti će dostupnija publici ali i drugim autorima koji će te originalne ideje širiti i razvijati dalje. Utjecaj rada pojedinog autora potencijalno može biti ogroman a djelo i ideja se mogu prošiti globalno. Uz korektno referenciranje autora u tom razvojom nizu, svačiji doprinos se može valorizirati. Konflikt koji se nazire je samo onaj između kapitala i napretka - u interesu kapitala je samo kratkoročni profit, a ne opći napredak u interesu čitavog čovječanstva.

Otvoreni softver vrijedna je iznimka u svijetu vladavine korporativnih autorskih prava. Primjer otvorenog programskog koda sve više slijede entuzijasti i u drugim industrijama pa danas možemo naići na otvorenu arhitekturu i otvorenu poljoprivredu. Primjeri su to koji navješćuju budućnost: suradnja, dijeljenje, ponovna upotreba te širenje ideja kao temelj razvoja društva u 21. stoljeću.

Svjedočimo sve manjoj dostupnosti znanstvene produkcije budući da sustav autorskih prava, koji podržavaju i znanstvena zajednica i država i kapital, sve više komodificira znanje producirano u tim institucijama i doslovno ga prodaje na tržištu kao robu. Radovi sveučilišnih profesora i znanstvenika danas se objavljuju u prestižnim časopisima (najčešće okupljenima u komercijalnim digitalnim bazama znanstvenih časopisa) koje objavljuju privatne kompanije koje pristup publiciranim časopisima naplaćuju. Sustav autorskih prava također blokira potencijal koji ima digitalizacija, pa tako blokira i knjižnice koje bi mogle putem digitalizacije široko distribuirati znanje. Ta je distribucija današnjim Zakonom o autorskim pravima ograničena ako ne i spriječena, a knjižnice i njihovi korisnici su doslovno kriminalizirani zbog slobodne distribucije.

Zahtijevamo podupiranje projekata i baza znanja čija je namjera slobodno distribuirati znanje (neki od poznatijih su SciHub i Library Genesis) koji su se također našli na udaru komercijalnih izdavača i tržišne ekonomije, kao i slobodnu/neograničenu digitalizaciju i distribuciju publikacija putem fizičkih i digitalnih knjižnica. Zahtijevamo i usklađivanje zakona i sustava autorskih prava s postojećim Zakonom o knjižnicama i drugim aktima koji bi trebali biti jamac slobodno dostupnog znanja. Smatramo da su ovakvi otvoreni kanali distribucije znanja (knjižnice, digitalne knjižnice, otvorene baze podataka…) dubinski demokratska praksa koja omogućuje dostupnost i cirkulaciju znanja. Zahtijevamo da knjižnice i institucije dijeljenja znanja ostanu emancipatorski prostori. Zalažemo se i za korištenje neprofitabilnih modela licenciranja kao što su copyleft i share-alike koji omogućavaju slobodnu distribuciju (ograničenja postoje samo za one koji modificiraju preuzete sadržaje ). 

Sloboda pristupa moguća je samo kada su informacije dostupne u formatu koji je otvoren i standardiziran. Radnička fronta se zalaže za upotrebu otvorenih formata i to na svim razinama: osobnoj, institucionalnoj i poslovnoj. Odgovornost je države i lokalne samouprave da raspolažu i nude svoje informacije u otvorenom formatu dostupnom svima. Ne smije se dešavati da država nudi obrasce za čije otvaranje nam treba licenca privatne kompanije. Ne smije se dešavati da se rezultati istraživanja financiranog javnim novcem ne objavljuju u javnoj domeni, već se skrivaju od javnosti i konkurencije. Zahtijevamo besplatan i otvoren pristup svim informacijama u vlasništvu države i lokalne samouprave.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found