Radnici Uljanika danas 3.12. ponovno stupaju u štrajk, uključujući i one radnike koji su do sada radili na kruzeru, što je bila radnička odluka donesena kako bi se pokušalo osigurati da brodogradilište preživi, a radnici su se nadali da će Vlada prihvatiti plan restrukturiranja. Plaće radnicima nisu isplaćene, tek minimalci, a Vlada se ponaša kao da samo čeka da se stvari same od sebe uruše, shvaćajući da se štrajkom svih radnika vjerojatno udara zadnji klin u lijes brodogradilišta. I lokalna vladajuća politika jedva čeka da vidi taj zadnji čavao u lijes.
Cinični odnos Vlade prema radnicima podsjeća na onu staru o kapitalistima koji bi nam prodali i omču na koju bismo ih objesili, u ovom slučaju je riječ o Vladi koja načelno, makar jasno deklarativno, brodogradnju smatra djelatnošću od općeg interesa, no ipak baš tu djelatnost ne misli spašavati. I to uz stoti put ponovljene laži koje u javnom prostoru postaju istine - o brodogradnji koja je okov našoj ekonomiji, o opasnostima da se brodogradnja spašava javnim novcem, o "rupi bez dna" itd. Istovremeno se prikrivaju činjenice kao ona da je svake godine brodogradnja uplatila više poreza nego što joj je država isplatila subvencija, o popratnim industrijama koje su se sustavno gasile (što dovodi do pada multiplikatora u brodogradnji), o ljudskim egzistencijama uostalom.
Ovim će prestankom rada vjerojatno prestati i poslovni odnosi s naručiteljima, no radnici su shvatili da nemaju više vremena, da se ništa ne rješava, da Vlada odugovlači kako bi kupila vrijeme i u neko nepovoljno doba u zimskom i prazničkom razdoblju zadala posljednji udarac iscrpljenom radništvu i u konačnici brodogradnji.
Radnici Uljanika su imali "nelegalni" štrajk još u veljači ove godine, a potom od 22.8. do 31.8., te od 20.10. - a taj je štrajk stavljen u mirovanje 19. studenoga. Nakon dva tjedna pokreće se treći, moguće i zadnji, štrajk. Radnici praktički žive već četiri mjeseca u izvanrednim uvjetima, neki od njih na rubu egzistencije. Stotine radnika je pod pritiskom dalo otkaz i napustilo svoje radno mjesto. Ipak, oni koji su ostali neće se predati.
Treba li se još nešto desiti da radnici u ostalim brodogradilištima shvate da je kucnuo zadnji čas? Ovo nije izolirana situacija koja će zahvatiti samo Uljanik. Sada postaje očito da bi radnici 3. maja i Brodotrogira trebali prije nego ih zadesi ista sudbina – reagirati. Solidarni i ujedinjeni radnici ovih brodogradilišta mogli bi biti sigurni da će njihovi zahtjevi biti prihvaćeni. Istina je da se obustavom rada sada radi protiv "poslovnih interesa" brodogradilišta, no alternativa je Vladina strategija polakog odumiranja brodogradilišta, jednog po jednog. Masa od, po nekim procjenama 10.000 radnika, nije nikada do sada bila u štrajku, niti je takvo brojno radništvo istovremeno, pod istim uvjetima, bilo suočeno s otkazima, niti je čitava grana privrede bila u opasnosti. Radnici se nemaju čega bojati osim svoje nesloge. No i svi radnici i radnice u Hrvatskoj i svi koji pokušavaju živjeti od svojeg rada, ovo je trenutak da stanemo jedni uz druge i zaštitimo svoje pravo na rad i normalnu egzistenciju.
Solidarni i ujedinjeni uz radnike!
