Jedna stara priča, ali i dokaz kako naša država ne radi ono što bi trebala.
Davne 2013. godine Danko Končar preuzima Brodotrogir i najavljuje kako će brodogradilište prosperirati, obećava zadržavanje brodograđevinske industrije uz neke dodatne djelatnosti, ali tada nije rekao da mu je cilj da “dodatne” djelatnosti, marine i održavanje plovnih objekata, postanu i jedine djelatnosti.
Danas, pet godina kasnije, na mjestu Brodotrogira imamo jedno razmrvljeno poduzeće u kojem Končar sustavno uništava brodogradnju, te stoga brodogradilište od početka ove godine ima problema s likvidnošću. Brodotrogir, baš kao i druga brodogradilišta, kasni s isplatom plaća, ne plaćaju se na vrijeme kooperanti i dobavljači, radnicima se krši kolektivni ugovor, a brodogradilištu, unatoč osiguranom državnom jamstvu od 32 milijuna eura, banke odbijaju dati kredit nužan za proizvodnju brodova. Javna stvar je i da se uprava želi riješiti barem još 150 radnika.
Ali ni to nije sve. Upozorili smo na Končarovu namjeru isisavanja 248 milijuna kuna iz Brodotrogira, na što su reagirali sindikalni predstavnici radnika. Iz SMH Brodotrogira zatražili su još 12. rujna hitno očitovanje o zakonitosti takvog poteza strateškog partnera od niza nadležnih institucija, no svi su ih redom izignorirali: premijer Plenković, ministar gospodarstva Horvat, ministar rada, državno odvjetništvo, krovna nacionalna brodograđevna agencija… Nakon dva tjedna šutnje institucija, 26. rujna na dan Skupštine, radnicima ne preostaje ništa nego da pokušaju sami spriječiti donošenje odluke koju vide kao pljačku svojeg poduzeća. Škverom se širi letak koji poziva na prosvjedno okupljanje, a taj list papira je očito bio dovoljan da uplaši dinastiju Končar, jer u škver dolazi policija kako bi osigurala održavanje sjednice i omogućila Končaru sporno isisavanje kapitala. Nitko od navedenih se nije udostojio radnicima odgovoriti niti više od mjesec dana nakon što je iz Brodotrogira izvučeno gotovo 250 milijuna kuna.
Zato pozivamo institucije kojima su se radnici obratili da se napokon oglase i odgovore zašto svojom pasivnošću dozvoljavaju takvu pljačku trogirskog škvera, dok se javno kunu kako je brodogradnja strateška industrija? Situacija u Brodotrogiru je, baš kao i Uljaniku i 3. maju, krajnje kritična te je očito kako hrvatskoj brodogradnji prijeti konačna propast.
Stoga još jednom zahtijevamo od Vlade odlučnu intervenciju, osiguravanje kapitala za nastavak proizvodnje te preuzimanje upravljanja (uz sudjelovanje radnika) nad svim brodogradilištima koja su dovedena na rub propasti kako bi se ostvarili privatni profiti pojedinaca.