Ugostitelji u Zagrebu se žale da im nedostaje radnika. Oni bi to riješili ne tako da povećaju radnicima plaće ili radne uvjete, nego tako da učenici srednjih ugostiteljskih škola prestanu učiti (tj. ostanu na samo 20% učenja) i da 80% svog "školovanja" provedu "na praksi".
A "praksa" će biti besplatan rad, o trošku države, za privatne "poduzetnike" kojima nedostaje radnika, ali ih ne bi baš htjeli platiti. Pa se tako onda učenici više ne bi školovali (kako bi, među ostalim, bolje razumjeli svijet - ako naše škole još uopće u tome pomažu), nego bi besplatno "učili" na praksi.
Jer - umjesto da se uče ozbiljni predmeti u školama (koji nisu samo ugostiteljski!) - puno je bolje da "uče" prati čaše i nositi pivo od šanka do stola. Svi smo, naime, svjedoci da nitko ne može konobariti ako nije završio srednju ugostiteljsku. Konobarenje i ugostiteljstvo općenito svakako nije lak posao (plaće su niske, a uvjeti rada često jako loši), ali teško je povjerovati da ga je nemoguće naučiti bez takve "prakse". Većina konobara - mnogi su to u mladosti radili ili bar poznaju mnoge koji jesu - nije završila nikakve ugostiteljske škole pa je svejedno bez problema naučila bez ikakvih problema u tren oka sve što je za to bilo potrebno.
Ono što ovdje vidimo je opet kapitalistička kuknjava kako bi se smanjili doprinosi na plaće, kako se radnike ne bi moralo platiti, stvaranje moralne panike jer će se, zamislite, tobože zatvarati kafići, i pokušaj da se privatni "poduzetnici" opet ogrebu o državu i dobiju kruha preko pogače nauštrb radnika.