Izjava Radničke fronte Istra s konferencije za medije održane 23.09.2018. ispred upravne zgrade Uljanika

Važnost brodogradnje

 

Nitko ne spori da je brodogradnja u ozbiljnim problemima, da smo u sve većem zaostatku za konkurencijom, da se nismo adekvatno modernizirali i restrukturirali, da je udio domaće komponente u brodovima koje proizvode domaća brodogradilišta sve manji, da joj ne ide u prilog ni političko uhljebljivanje i kadroviranje, privilegiranje pojedinih kooperanata, stvaranje zatvorenog menadžerskog klana unutar Uljanika itd. Dodamo li tome i namjeru da se iz pulskog zaljeva ukloni ova vrlo važna industrija kako bi se mešetari dokopali vrijednog prostora za svoj nekretninski biznis, onda ne možemo ne zaključiti kako je Uljanik namjerno unisten kako bi pulskim zaljevom zavladali neki novi igrači.

 

Međutim, tome se treba oduprijeti, brodogradnju treba sačuvati jer je brod i dalje najkompleksniji proizvod kojeg proizvodimo i u čiju proizvodnju je uključen ozbiljan broj radnika, kooperanata. Brod je i dalje jedan od ključnih izvoznih proizvoda, u proizvodnji brodova i dalje imamo respektabilan know-how. I ono što je jednako važno, brodogradnja doprinosi ukupnoj ekonomiji puno više nego što se u nju ulaže putem subvencija, jamstava I drugih oblika državnih intervencija.

 

RF je prepoznao problem i aktivno se uključio u borbu za Uljanik

 

Radnička fronte Istre je još krajem prošle godine, na početku krize u Uljaniku, vrlo jasno definirala problem, iznijela niz zahtjeva prema Vladi RH, Gradu Puli, Istarskoj županiji, Upravi i sindikatima, uputivši pritom poziv i radnicima i lokalnoj zajednici na zajedničku borbu kako bi se očuvala brodogradnja, s nedvosmislenom porukom - "Ne damo Uljanik, ne damo Pulu!".

Zato smo još početkom godine pokrenuli medijsku kampanju solidarnosti "Ne damo Uljanik", u sklopu Inicijative za obranu Uljanika organizirali prikupljanje potpisa za peticiju koju je u samo nekoliko dana potpisalo više od tisuću ljudi (peticijom se tražila smjena Uprave i državno preuzimanje Uljanika), te održali prosvjed na Portarati na kojem su se s radnicima Uljanika solidarizirali i podršku im pružili gotovo svi borbeniji sindikati u Hrvatskoj, te radnici Luke Kopar.

 

Za 1. maj smo prosvjednom šetnjom obišli sve ključne lokacije u gradu kako bi upozorili na štetne neoliberalne politike, njihove aktere i žrtve (Forum - gradska uprava, riva - Arena trikotaža i Glas Istre, Park Grada Graza - Uljanik), te smo sa centralnog prvomajskog prosvjeda na Portarati poručili - "Borba se nastavlja!".

Nakon što smo zadnjih mjeseci ispisali gomile tekstova, priopćenja i analiza o tome kako brodogradnji nema alternative, podržali samoorganiziranje radnika kroz Stožer za obranu brodogradnje - Uljanik, nakon što smo svakodnevno bili uz radnike na ulicama Pule i Zagreba, došlo je vrijeme još jednom pozvati sve na odlučni otpor tajkunizaciji pulskog priobalja uz vrlo jasne i nedvosmislene zahtjeve koji jedino mogu osigurati dugoročnu opstojnost brodogradnje

 

Zahtjevi RFa


▶ Prvo, kroz proces dokapitalizacije državno preuzimanje upravljačkog paketa Uljanika uključivo s 3. majom, uspostavljanje velikog brodograđevnog konzorcija na nacionalnoj razini uz izgradnju potpornih mehanizama (fondova, razvojnih banaka) i infrastrukture, te strategije razvijanja prateće industrije kako bi se povećao udio domaćeg proizvoda u brodogradnji.

Ni u kojem slučaju se ne smije ponoviti situacija s privatizacijom banaka, da se brodogradilišta saniraju stotinama milijuna kuna javnih sredstava, a zatim završe u privatnim rukama ili stranom vlasništvu. Ukoliko to i znači suprotstavljanje Europskoj komisiji i njezinim pravilima slobodnotržišnog natjecanja, kao što se uporno tvrdi, onda se Europskoj komisiji i treba čvrsto suprotstaviti u svrhu obrane interesa hrvatskog gospodarstva i interesa radne većine.

▶ Drugo, osigurati čvršće mehanizme informiranja radnika i radničkog sudjelovanja u radu upravnih i nadzornih tijela u kojima bi radnički predstavnici bili direktno odgovorni radnicima, te stvaranje preduvjeta za uspostavljanje prave ekonomske demokracije i radničkog samoupravljanja. Sve navedeno je važno kako bi se u prvom redu spriječilo da izabrani radnički predstavnici opet ne zastupaju interese radnika, te kako bi se stalo na kraj političkom kadroviranju, raznim sukobima interesa, i osigurala transparentnost i odgovornost poslovanja prema radnicima i široj zajednici.

▶ Treće, provođenje temeljite istrage svih nadležnih državnih tijela s ciljem utvrđivanja potencijalnih kriminalnih aktivnosti u Uljaniku i ostalim hrvatskim brodogradilištima, te osiguravanje pravednog i nepristranog sudskog procesuiranja svih odgovornih i vraćanje nezakonito stečene dobiti i imovine


O lokalnoj politici i Deklaraciji o Uljaniku

Načelno možemo podržati retoriku nedavno donesene zajedničke Deklaracije o Uljaniku pulskog Gradskog vijeća i Skupštine Istarske županije. Nažalost, ona dolazi daleko prekasno, mi smo na takve odlučne poteze pozivali još zimus. Zakašnjelost Deklaracije jasno upućuje na to da se u prvom redu radi o alibiju i sredstvu za umirivanje pobunjenih radnika i javnosti.  Osim toga, već sada vidimo jasne znakove kako IDS baš ne drži do vlastite Deklaracije.

Tinta se na Deklaraciji, naime, još nije niti osušila, a Miletić perfidno opet poručuje kako će se namjena prostora brodogradilišta ipak mijenjati, samo sada taj nastavak upropaštavnja Uljanika nauštrb turističkog biznisa, umata u kvazidemokratski celofan poručujući kako bi bilo najbolje kada bi "radnici Uljanika sami odlučili o tome što žele na prostoru brodogradilišta”, a sada takvu ideju počinje gurati i Uprava Uljanika, čime se još jednom pokazuje kako IDS i Uprava igraju koordiniranu igru.

Što se tiče takvih “ideja” o izjašnjavanju radnika, podsjećamo da su radnici pred tek koji tjedan jasno poručili "što žele na prostoru brodogradilišta", žele - brodogradilište. To je ono "NE DAMO ULJANIK" što su ulicama Pule skandirali između "IDS lopovi" i "IDS mafijo".