Dok radnici bježe glavom bez obzira iz propale kapitalističke distopije zvane Hrvatska ili crnče za crkavice na moru, velebna nas kapitalistička elita – koja se eufemistički naziva "poduzetnicima" i "poslodavcima" – i dalje hvasta da "nas sve hrane" i "pune proračun".
Ne, kapitalisti naši dragi, nikoga vi ne hranite. Novu vrijednost u ovoj zemlji stvaraju radnici, a ne vi. Vi ste samo oni koji na njihovom radu parazitiraju.
A ako se pitate koji je krunski i prejasan dokaz da ste potpuno nepotrebni, kao što su nam nepotrebni i robovlasnici i feudalci, odgovor je vrlo jednostavan. Naime, pogledamo li kakva je situacija bila u bivšem sistemu, što god o njemu inače mislili, neke statistike iz našeg realsocijalizma su jako zanimljive.
Nećemo ovdje još jednom podsjećati da nam je BDP bio na istim razinama kao danas (prije 30 i više godina!), da smo bili manji zaduženi, da su realne plaće bile gotovo za 30% više, da su postojala radnička odmarališta i da nije bilo fakultetskih školarina...
Ali podsjetit ćemo vas na to da je 1990. preko 98% radnika – pazite, preko devedeset i osam posto radnika! – radilo u društvenom sektoru. Kapitalistički sektor – s danas "prijeko potrebnim" kapitalistima "koji nas sve hrane" – tada praktički nije ni postojao!
A ako smo preživjeli 45 godina bez vas (pri čemu je to "preživljavanje" bilo ugodan život s gotovo neprestano rastućim standardom za razliku od životarenja danas), koga mislite uvjeravati da ste nasušno potrebni i neizbježni? Ne trebate nam, nikada nam niste ni trebali.
Vi ste nepotrebni paraziti i pljačkaši. Pitanje je samo kada će to radna većina shvatiti.