Neofašizam u Skupštini grada Zagreba

Neofašizam u Skupštini grada Zagreba

Neovisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića „pojačavaju“ svoj kadar u Skupštini grada Zagreba neofašistom Davorinom Karačićem. Karačić će zamijeniti Anu Lederer koja pak odlazi na mjesto pročelnice Ureda za kulturu Grada Zagreba nakon što su Neovisni za Hrvatsku prodali radnike Diokija i radnice Kamenskog za to mjesto. U bijednoj trgovini, podsjetimo, oni su nakon samo tjedan dana odlučili promijeniti svoje mišljenje o prijedlogu Radničke fronte i Lijevog bloka, koji je već bio izglasan a kojim su radnici tvrtki u stečaju trebali vratili makar dio svojih teško zarađenih plaća. Regrutiranjem Davorina Karačića za zastupnika u Skupštini grada Zagreba Neovisni za Hrvatsku utvrđuju svoje političke pozicije ukazujući na to da za njih politika ne znači samo prizemnu trgovinu s bilo kojom političkom opcijom, već da su dosljedni svojem kriptofašizmu koji svugdje i stalno vidi sablasti komunizma. Istovremeno, nigdje ne vide probleme neoliberalizma. 

Ovaj odvjetnik (a već imaju jednog Tomislava Jonjića kojemu su pak ustaše „hrvatski rodoljubi“ suprotstavljeni ‘jugoslavenskom teroru’) branio je Marka Perkovića Thompsona, smatrajući pri tome da ustaški pozdrav "Za dom spremni" nije problematičan. 
Osim što mu se redovito u istupima priviđaju "Yugo pacovčad", "lijevi glodavci" i paraziti, Karačić je rekao onima koji pozdravljaju migrante “da im ponude svoje žene”, a u jednoj raspravi je glasnogovornici HSS-a poručio “da je šteta što nju nije napao migrant i silovao”. Takav primjerak otvorenog šovinizma, rasizma i mizoginije će eto sjediti u Gradskoj skupštini Zagreba – i to je rezultat “demokracije” vođene političkom trgovinom resursima i ideologijama.

Već na idućoj sjednici imat će priliku izjasniti se i po pitanju privatizacije javnih usluga i neoliberalizacije – gdje se ipak očekuje da pored sve svoje agresivne antiimigrantske ali i anti-EU retorike (izjavio je za Junkera da je birokratska crkotina) ostane, kao i kolege mu, u okvirima neoliberalnog protržišnog modela, nekako ipak pristajući na ono što naziva "konjušaritis" i opsluživanje EU. 

Kao najveći polit-ekonomski problem Karačić vidi ljevičare, jer navodno nijedan nije otišao van, s obzirom da je riječ o "muktašima". Karačić ili ne razumije što je to lijeva politika (jer evidentno ljevica nije na vlasti) ili pak razumije ali vidi sablasti – pa se, kao i mnogi iz te stranke goloruk bori s ljevičarima iz bivše Jugoslavije.