Tko su radnici/e za koje se borimo?
Radnici/e za koje se borimo su svi oni koji rade za plaću i od te plaće žive (uz iznimku najviših ešalona korporativnih struktura).
Radnici/e su radnici/e bez obzira na to rade li u javnom/državnom (npr. kao profesori/ce, doktori/ce ili čistači/ce) ili kapitalističkom/privatnom sektoru, kao i bez obzira na to rade li za veliku korporaciju, za poduzeće srednje veličine ili za malu firmu.
Radnici/e su radnici/e bez obzira na to rade li npr. kao fizički radnici na gradilištu ili npr. kao nastavnice u školama stranih jezika.
U radnike/radnice u širem smislu ne ubrajamo samo one koji trenutno rade - tu ubrajamo i bivše radnike/ce (penzionere), nezaposlene (radnike/ce bez posla) i buduće radnike/ce (studente/ice).
Unatoč besmislenim pričama o tome da "više nema radnika", radnici/e još uvijek čine većinu društva i bez njih društvo ne može funkcionirati.
Zašto se borimo samo za radnike/ce?
Radnici/e, kao što je rečeno, čine većinu društva. Međutim, osim za njih, borimo se i za sve druge siromašne, obespravljene i potlačene u društvu. Borimo se za 99% društva, za interese većine, a protiv njima sukobljenih interesa 1% najbogatijih - ekonomske i političke elite.
No za razliku od svih drugih koliko-toliko relevantnih političkih opcija u Hrvatskoj - mi se borimo isključivo za radnike/ce i ostale osiromašene i potlačene, a ne "za sve" (pod čime se zapravo skriva borba za interese kapitala).
Sve (sistemske) stranke koje tvrde da se zalažu za "bolji život svih" zapravo se zalažu primarno za interese kapitala. To se može vidjeti ne samo po ekonomskim politikama stranaka na vlasti, nego i po retorici svih političkih stranaka. Radnike/ce eventualno spominju tu i tamo, reda radi i samo nominalno, a svima su im puna usta "poduzetnika" (tj. kapitalista). To vrijedi čak i za nominalno "radikalne" (poput Živog zida), "radničke" (poput Laburista) i "lijeve" stranke (poput Oraha), koje unatoč svojoj nominalnoj orijentaciji prema siromašnima, obespravljenima, potlačenima i/ili radnicima ipak uvijek paze da napomenu da nisu protiv "poduzetništva" i kapitalizma.
Radnička fronta nije takva stranka - mi smo jedina politička opcija koja otvoreno, jasno i bez srama kaže da se ne borimo za interese kapitala i da ćemo uvijek štititi radništvo a ne kapital (bio on krupni, srednji ili mali - premda sitni kapital, ako poštuje sva radnička prava i zakone i ako nije nastao privatizacijskom pljačkom, ne smatramo neprijateljima).
Takva naša beskompromisna orijentacija - koja shvaća da su materijalni i politički interesi radništva uvijek sukobljeni interesima kapitala (što su veće radničke plaće i prava, to je manji profit kapitala) - osigurava radništvu da će RF biti uvijek na njihovoj strani, bez obzira slagali se oni s našom antikapitalističkom politikom ili ne, za razliku od drugih političkih opcija koje će radnike/ce nominalno braniti, ali će uvijek u zadnji čas posustati, ne želeći se zamjerati kapitalu.