Čitaonica - Članci

Nehumano postupanje s otpuštenim radnicima Rafinerije Sisak se nastavlja

  • 12. 01. 2021.
  • Piše: Radnička fronta

Katarina Peović

Neki radnici Rafinerije Sisak ostali su bez posla, ali i bez pomoći za obnovu doma nakon potresa

Nehumano postupanje s otpuštenim radnicima Rafinerije Sisak se nastavlja. Stotinama radnika koji su prije potresa dobili ničim opravdane otkaze u Rafineriji Sisak sada ističe otkazni rok, no firma im odbija dati pomoć zbog štete nastale na njihovim stambenim objektima uslijed potresa, a što je dužna prema Kolektivnom ugovoru (čl. 72., st. 4).

RNS Clanak 72jpg

Nakon što je Ćorić prijetio onima koji su pokrenuli stranicu „Podržimo radnike RNS da se izbore za bolju budućnost svih radnika Ine”, zbog objave popisa radnika koje je Uprava odabrala da im uruči otkaze, sada im odbijaju dati ono što radnicima koji su u otkaznom roku i koji su pretrpjeli štete od potresa itekako pripada – financijsku pomoć.

Valjda uprava i Ćorić smatraju da su svoje obavili pružajući psihološku pomoć „u kriznim situacijama” koju su radnicima pružili zbog objave samog popisa ljudi za otkaz (ne i zbog samih otkaza), te sada više ne nude nikakvu pomoć, ni materijalnu ni psihološku, samo uljudno čekaju da otkazi nastupe i da ljudi što prije izađu iz firme u svoje porušene domove. Dakle, ne samo da će ih otpustiti, da onima koji su se drznuli objaviti autentičan popis prijete tužbama, već im sada poručuju i da nemaju pravo na pomoć nakon potresa, kao kolege koji nisu u otkaznom roku (!)

Nakon otkaza koji je ugrozio egzistenciju njihovih obitelji, sad je tu i potres koji ugrožava živote istih tih radnika i njihovih obitelji, no korporativni interes je na prvom mjestu. Podsjetimo da su otkazi uručeni bez razloga– Ina je prošle godine uredno isplatila dividendu, unatoč gubicima kojima je opravdavala otkaze, Molu će biti isplaćeno preko 300 milijuna kuna, dobit koju je Ina ostvarila u 2019. godini iznosi preko 650 milijuna kuna, godinu prije čak 1,3 milijarde kuna.

Osim toga, Mol je pogazio sve stavke ugovora s RH koje je mogao pogaziti (pokretanje proizvodnje bitumena, izgradnju logističkog centra, solarne elektrane, izgradnju biorafinerijskog postrojenja), zbog čega bi država imala sve mogućnosti poništenja tog ugovora, a ne, kako to najavljuje Marić, otkupa dionica Ine. Umjesto toga, naši ministri štite Molove interese – ministar Ćorić opravdavao je nove otkaze navodno zbog „smanjenog opsega aktivnosti” rafinerije Sisak u vrijeme korone. Čudesno, Molove rafinerije u Mađarskoj imaju potrebe za radnicima, no hrvatske nemaju. Možda zato jer se omogućilo Molu da devastira hrvatsku proizvodnju, zato jer su se stvorili tehnički uvjeti preko Janafa za izvoz domaće nafte u Mađarsku, zato jer se nafta izvozi i omogućuje rad mađarskih rafinerija? Istovremeno se gase domaće rafinerije i uručuju otkazi.

Elite koje se igraju ljudskim životima kako bi ostvarile privatnu korist – nemaju granica. Radnici koji su ostali u Rafineriji trebali bi se solidarizirati sa svojim kolegama, kao i svi radnici u RH – jer svi su u opasnosti i ničije radno mjesto nije sigurno – pružat će nam psihološku, ali ne i materijalnu pomoć, dok će nam opravdavati besmislenost i uzaludnost domaće proizvodnje. Ništa se nama više neće „isplatiti”, pa ni ljudski životi – jer su očito ovoj vlasti i oni prevelika „tlaka”.