Autor: Ivan Cingel

Jučerašnja obznana platforme Možemo (sad je se već komotno i može tako zvati!) o neidenju u Zagrebu s velikom predizbornom koalicijom, koja bi uključivala i SDP te druge stranke centra, proizvela je dvije linije nebuloznih reakcija, na bazi upale mozga.

Prva žestoko aplaudira principijelnosti odluke. Citirat ću ponešto od toga: "pokazali ste principjelnost koja je iznimno vazna u ovoj iskvarenoj hrvatskoj politici"; "odluka je visoko moralna"; "čestitam na odvažnosti povijesnog NE lažnoj socijaldemokraciji i pokušaju uvlačenja u njihovu kaljužu"; "cilj ne opravdava uvijek sredstvo"; "ako ćemo uvijek ići na toksične kompromise nema progresa"; "bravo, ne prljati se sa kompromitiranim SDPom"; itd.

Ali nije samo što random netko nešto kaže: čelništvo Možem(o)a to - provjerio sam - lajka, prihvaća. A članovi domeću o odgovornosti prema drugim svojim članovima, simpatizerima i biračima, "koji prepoznaju Možemo kao mladu, iskrenu i neokaljanu lijevu političku opciju", pa kako "SDP, pogotovo zagrebački SDP nikada nije prošao katarzu niti preuzeo odgovornost za svoju ulogu u stvaranju i održavanju Mikijeve hobotnice na vlasti", zajednička lista s tim i takvim SDP-om neukaljanu opciju učinila bi ukaljanom. Ali evo, zajedničke liste nema, dakle - hura, bravo mi, dajte nam dajte taj aplauz za principijelnost!

Za ukazati koliko to veze s vezom nema - dovoljno je pokazati prstom na diskurs same obznane. Odluka im je, naglašavaju, bila prije svega 𝘳𝘢𝘤𝘪𝘰𝘯𝘢𝘭𝘯𝘢: "jer se pokazalo da je to najbolji način da se Bandića makne s vlasti". Aha, vidimo već do ove točke - kriterij nije uopće onaj principijelnosti, već utilitaristički!

Slušamo dalje: "Zajednička anketa koju je izradila gradska oporba je pokazala da nema sinergijskog učinka zajedničke liste. Dapače, pokazala je gubitak." Ili Tomaševića na presici: zbroj pojedinačnih glasova svih stranaka je veći od onoga zajedničke liste... U podtekstu: kriterij odluke je što donosi najveći broj, neovisno o tome tko i s kim. Da je anketa slučajno pokazala da veći broj daje zajednička lista, oni bi - implicirano je - upravo 𝘪š𝘭𝘪 sa SDP-om & Co predizborno.

Ili slušamo zastupnicu preostatka platforme na N1, u susret obznani: u velike bitke se ne ulazi nepripremljen i ne ide se bez dobre sinergije; treba zato prvo vidjeti što govore ankete o najboljim ishodima za promjenu u ZG, što će polučiti najbolji ishod, da li će to doista biti ako svi idemo u jednu zajedničku frontu (gdje će se - navodi odmah neke argumente protiv toga - puno teže pregovarati o mjestima na listama, neke od manjih stranaka mogu biti i zakinute), ili radije treba u dva ili tri bloka, ne bismo li tako sinergijski imali bolji učinak, da nam se ne dogodi da nam zafali glasova u skupštini... Vidimo: kriterij je da ne zafali glasova u skupštini, pa ajmo 𝘴𝘷𝘪 𝘴𝘬𝘶𝘱𝘢 zapeti, okupiti glave, da vidimo što je najuputnija 𝘵𝘢𝘬𝘵𝘪𝘬𝘢 za zajednički 𝘴𝘵𝘳𝘢𝘵𝘦š𝘬𝘪 cilj. U podtekstu: cijela stvar je reducirana na zajednički rezon micanja Bandića; redukcija u kojoj su 𝘯𝘢 𝘪𝘴𝘵𝘰𝘫 𝘴𝘵𝘳𝘢𝘯𝘪 sa SDP-om, zajednički treba da skupe glave i smisle taktiku za dati si najbolje šanse za ostvarenje zajedničkog cilja.

Ne kažem da ima išta po sebi krivo u postavljanju za cilj micanje Bandića. Naravno da ne. Samo - ajmo se onda i zadržati na proklamiranju toga, nemojmo govoriti o principijelnosti kao pozadini odluke da se ne ide sa SDP-om. Može? Alo, ej, niste odlučili zato što vam ne dolazi u obzir, nego - sami vrlo jasno to komunicirate - zato što ste procijenili da vam ne uvećava, već umanjuje šanse za srušiti Bandića, kao vaš Cilj Svih Ciljeva.

Kaže zastupnica dalje: drugo je razgovarati postizborno; jako je važno vidjeti što nam točno kažu ankete, koliko vi kao građanin želite vidjeti promjenu i kako će se i može li se s onima koji su do sada sudjelovali u toj istoj vlasti... i tu krene nesmiljeno isticanje što sve historijski ne valja sa SDP-om i zašto ga se ne može uzimati za agens promjene. Svaka pjeva, da se razumijemo! Slično se kaže i u samoj službenoj objavi: "U politiku smo ušli upravo zato što među postojećim strankama i starim akterima nismo vidjeli opciju koja će se u Zagrebu na pravi način usprotiviti Bandiću i promijeniti model upravljanja gradom." (Btw, još jedno dirljivo kolateralno priznanje sužene programske usmjerenosti, sa svođenjem platforme na program ZJN - ali pustimo sad i to.)

Jedno logično pitanje: zašto je onda SDP do jučer bio kandidat za predizbornu suradnju i o tome se intenzivno razgovaralo i tek jučer imamo svečanu obznanu kako se neće sa SDP-om, jer SDP takav i takav? Isticanje toga u istoj je funkciji kao i epizodno uguravanje argumenata protiv zajedničke liste (teže pregovaranje o mjestima, zakinutost manjih stranaka): potrebno je da bi se i tim argumentom pojačalo, poduprlo obrazloženje zašto se neće ići sa zajedničkom. Problem je što im tek u ovom momentu postaje potrebno. Ne sjećam se da se itko iz platforme javno pobunio na prethodnu zatrpanost javnog prostora člancima koji su im stranu u raskolu na ljevici držali tako što su pozivali na nužnu pragmu dogovora sa SDP-om (jedino takva "pragmatičnost" da čini neku politiku "ozbiljnom", što oni idioti iz RF ne razumiju). Nitko od viđenijih i čelnijih ljudi koalicije da bi se tada oglasio, suprotstavio da ih se zastupa na taj način: stanite, ljudi, nema šanse, SDP je kompromitirana opcija, takvi su i takvi, principijelno ne možemo s njima. Nego tek sad, po zaključenju da je taktički racionalnije ići sa zasebnom listom. Ali onda ćemo svejedno najmirnije prihvaćati laude za principijelnost i još se i sami ne stidjeti kao malo busati?

Druga linija nebuloznih reakcija u vezi je s tim: likovanja kako je jučerašnja obznana tobože dokazala da je RF samo srao o navodnom šurovanju sa SDP-om. Citirat ću ponešto od toga: "sad je jasno da su drugarice i drugovi iz Radničke fronte lagali na više frontova"; "niti je Tomašević išta unaprijed, iza leđa koalicijskih partnera, dogovarao sa SDP-om, niti se Možemo! prodao za fotelje, već su oni ucjenjivali Možemo! izmišljenim optužbama u stilu poznatih staljinističkih metoda"; "još jedan dokaz da su RF ucjenjivački lažovi i nasilnici"; "pretpostavljam da je ovo ujedno i najbolji dokaz da se lijevo-zelena platforma nije ogradila od RF-a, jer je SDP time uvjetovao svoju podršku"; itd.

Bit će dosta podsjetiti na ono što je rekla zastupnica preostatka platforme u onom Otvorenom 9.12.: "Ne pregovaramo bilateralno s SDP-om, niti smo bili na ijednom bilateralnom razgovoru s SDP-om. Za sad se odvijaju isključivo pregovori u formi klubova oporbe u zagrebačkoj skupštini. Dogovor je da će se raditi anketa među građanima." Što je potvrdio i Maras: "Spreman sam na dogovor, Tomašević je već dva puta bio na razgovoru u SDP-u." Pazi, to je javno izrečena potvrda, i to unakrsna, da se 𝘶 𝘪𝘮𝘦 𝘬𝘰𝘢𝘭𝘪𝘤𝘪𝘫𝘦 pregovaralo - dočim RF kao članica koalicije nije o tome ništa znala. Kao prvo, što imaš prvo 𝘱𝘳𝘦𝘨𝘰𝘷𝘢𝘳𝘢𝘵𝘪 - ili 𝘳𝘢𝘻𝘨𝘰𝘷𝘢𝘳𝘢𝘵𝘪, whatever - pa se onda pozivati ni 5 ni 6 nego na principijelnost u trenutku kad zaključiš da ipak nećeš sa SDP-om predizborno? Kao drugo, tko više nakon toga može pri zdravoj pameti negirati da je bilo pregovaranja sa SDP-om iza leđa RF?

Pod samom službenom obznanom, autor (stranica platforme Možemo) uljudno i strpljivo odgovara na pitanja. Npr. ovim riječima: "Od jeseni je održano nekoliko sastanaka zagrebačke oporbe, kao nastavak redovite višegodišnje suradnje u skupštini. Na tim sastancima se vrlo načelno razgovaralo o volji da se nađe najbolji način za micanje Bandića i sve su strane bile suglasne da se anketom provjeri rejting stranaka i kandidata. Znači, važno je da javnost zna da nikakvih pregovora nije bilo." Nego je, šta - sva presudnost u finoj semantičkoj razlici između pojma pregovori i onoga za što istovremeno priznajete da je toga itekako bilo, kako god to zvali? Ili: "odluka je bila teška i nismo ju donijeli unaprijed. Nije nam bila želja štetiti nikome. Do sad smo s članovima zagrebačke skupštinske oporbe razgovarali o scenarijima mogućeg izlaska na izbore, ali i načinima suradnje na pitanju mobilizacije kao i nadgledanju izbora o čemu nastavljamo razgovarati." I još: "Nismo nikoga vukli za nos, nego se držali dogovora - razmatrali prednosti i nedostatke pojedinih scenarija, utvrdili model verifikacije (kroz zajedničku anketu u čijem osmišljavanju su svi sudjelovali i zajedno s ostalima ju financirali)..."

Jako dobro - znači, potvrđujete sami da se 𝘯𝘪𝘫𝘦 radilo o recimo varijanti u kojoj biste već 8.12., pri razlazu s RF, da i ne govorimo o prethodnim mjesecima, unaprijed znali kako nećete predizborno sa SDP-om, nego ste uredno s njima "razgovarali o scenarijima", dok RF o tim razgovorima nije ništa znao, pa ste od silne principijelnosti 𝘵𝘦𝘬 𝘴𝘢𝘥 donijeli odluku o neidenju sa SDP-om - i ta vam je odluka k tome došla kao "teška". Divno. Ali onda ćemo to što ste pregovore okončali tako da 𝘵𝘦š𝘬𝘰𝘮 𝘮𝘶𝘬𝘰𝘮 odlučite da eto ipak nećete sa SDP-om - sad uzimati kao da je odluka sama po sebi kobajagi dokaz da nikakvih pregovora nikad nije ni bilo, nego to samo RF laže, a koalicija je pukla čisto što su u RF-u nemogući, evo vidite, evo vidite? Zanimljiva logika.

Nadalje, svo vrijeme ostaje skroz neobjašnjeno višemjesečno ignoriranje i pravljenje blesavima oko Katarinine kandidature u Rijeci. Imajmo u vidu da je upravo Možemo inzistiralo da ona za parlamentarne nosi listu u Rijeci (kako ne bi Tomaševiću uklizavala u Zagrebu) - a onda kad tamo napravi odličan rezultat, i mediji je na temelju toga praktički sami kandidiraju, to ne biva istovjetan rezon za podržati njenu kandidaturu po kojem se i Tomašević podrazumijevao i proglasio za kandidata koalicije u Zagrebu zato što je tamo napravio odličan rezultat. Šupljina narativa po kojem tijek zbivanja počinje tek nekakvim Kapovićevim statusom, koji kao ne bi imao svoju uzročnu pozadinu prethodnu u jasnom davanju do znanja da kandidatura RF-a u Rijeci neće biti podržana - izostanak, dakle, bilo kakvog suvislog objašnjenja za to - dodatna je potvrda da je uskrata podrške imala sve veze s pozicioniranjem za suradnju sa SDP-om za lokalne izbore u ZG.

Moglo se i sto puta svečanije i teatralnije obznaniti javnosti da neće biti predizborne zajedničke liste, ali to, pod jedan, neće poništiti da je Možemo motiv riješiti se na vrijeme RF-a imalo - povrh kalkulacije da mu dođe više minus nego plus za ciljano biračko tijelo u ZG - već i u samom vođenju dogovora i pregovora, koji su, po vlastitom priznanju Možema, do evo jučer trajali bez odluke (pri čemu je manje važno je li naposljetku došla kao produkt čisto rezultata ankete ili možda i neočekivano burnog negativnog odjeka zbog raskidanja ZLK da bi se šurovalo sa SDP-om), a pod dva, ne zaboravljajmo ni da je za realno preuzimanje vlasti u ZG nužna i većina u skupštini, za koju će Možemo po svoj prilici trebati postizbornu podršku SDP-a (čiji je lokalni frontmen zabilježen u izjavi da mu s RF-om ne pada na pamet koalirati), a ruku na srce, ne bi loše ni podrška u drugom krugu došla.

Da sumiram: ova fotomontaža šurovanja možda djeluje promašeno nakon jučerašnje svečane obznane, ali ja sam je baš jučer i izradio, namjerno kao naizgled promašenu, potaknut obznanom odluke. Koja je - ostanimo pri onome kako ju je Možemo i samo prezentiralo - 𝘵𝘢𝘬𝘵𝘪𝘬𝘢 tek. A šurovanja je itekako bilo i bit će - sve u ime Cilja Svih Ciljeva.

Bujrum, drugovi, samo nazovimo stvari pravim imenom: vaš kratkometni Cilj Svih Ciljeva je ono zbog čega ste - da, vi - prodali ZLK tek što se potvrdila kao priča s dalekometnim potencijalom prvog reda za ovu zemlju. Pa sad, kome je što važnije - nek si bira svoje ciljeve (za ne birati sredstva).

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?