Iz Kraša u godini dana otišlo više od 200 radnika, firma gomila dobit, a prima korona potpore, DORH/USKOK nisu ništa napravili po pitanju prijava

Radnička fronta već je upozoravala na sramotnu privatizacijsku priču u Krašu, gdje, po starom prokušanom receptu, problemi radnika nekad uspješnih tvrtki počinju privatizacijom tvrtke. Pratili smo stanje u Krašu i obećanja koja su dolazila iz Uprave i sva su, naravno opovrgnuta.

Prvo, DORH/USKOK nisu ništa napravili po pitanju istrage i prijave zbog mogućeg nezakonitog postupanja u procesu privatizacije koja se desila prije više od godinu dana. Naime, braća Pivac postaju većinski vlasnici tako da tijekom 2019. godine radnički udio pada s 20% na 2% dionica. Radnike su prvo godinama tjerali da kupuju dionice, da bi ih zastrašivanjem i pod izgovorom lošeg financijskog stanja natjerali da prodaju dionice braći Pivac.

Radnici upozoravaju da najprije nisu svi došli do dionica u ESOP-u (radničkom dioničarstvu), te da su dionice podijeljene neravnopravno kada se ESOP formirao prije 19 godina, te da ih se zatim sada u procesu privatizacije, na prevaru nagovorilo da daju punomoć za zastupanje u ESOP-u sindikalnoj čelnici Marici Vidaković, pa nisu mogli samostalno odlučiti kome da prodaju svoje dionice - srpskom poduzetniku Nebojši Šaranoviću koji je nudio 130.000 kn ili Pivcima koji su ponudili 73.000 kn za 1 udio. Na kraju je sve prodano Pivcima, u 11. mjesecu 2019. godine, s obrazloženjem da su oni spremni potpisati Socijalni ugovor u kojem su se obvezali poštovati sva zatečena prava radnika, te su obećali da se 10 godina neće ništa mijenjati.

Tu dolazimo do drugog problema, navodne brige braće Pivac za radnike. Od studenog 2019. do danas iz Kraša odlazi više od 200 radnika. Još u kolovozu su nakon naše konferencije za medije, iz Uprave Kraša slali priopćenja da će zaposliti dodatnih 100 ljudi. Od toga se ništa nije realiziralo. Uz to, cijelo vrijeme korone je oko 160 plaća plaćeno iz državnih potpora. Od korona krize Kraš dobiva državne poticaje, oko 10-ak milijuna kn, iako su imali 42% višu neto dobit ove godine. Istovremeno uzimaju potpore za radnike za koje već spremaju odlazak u mirovinu! Naime, radnicima se konstantno guraju ankete o prijevremenom odlasku u mirovinu.

I tu dolazimo do trećeg problema, sindikalne čelnice Marica Vidaković - koja je istovremeno predsjednica radničkog vijeća Kraša, prokuristica (upravlja firmom), savjetnica uprave, te direktorica Mire Prijedor (akcionarskog društva koje se bavi proizvodnjom keksa i srodnih proizvoda, u sastavu Kraš grupe), prema tome očito u sukobu interesa.

Marica Vidaković kupila je krajem kolovoza 2019. veću količinu dionica Kraša. Otprilike tjedan dana kasnije najveći dioničar Kraša (Mesna industrija Pivac) objavio je ponudu za preuzimanje i nakon toga je cijena Kraševih dionica odletjela u nebo, a Vidaković tako na dionicama zaradila oko 460 tisuća kuna. Radnici i dioničari Kraša dignuli su kaznenu prijavu protiv nje zbog zlouporabe povlaštenih informacija. Za Maricu Vidačković se govori da joj leđa joj čuvaju ljudi poput Nadana Vidoševića, Josipe Rimac i Slavka Linića.

Socijalni ugovor kojeg su radnici na sastanku Sindikata zatražili da im se predoči, a koji je bio razlog zbog kojeg su radnici pristali na ponudu braće Pivac, do danas nitko od radnika i javnosti nije vidio, a predsjednica sindikata ga je odbila predočiti.

Prema potpisanom Socijalnom sporazumu prvu godinu braća Pivac mogu smanjiti broj radnika za samo 10%, a drugu za 20%, u protivnom će plaćati kaznene penale. Kako bi to izbjegli Pivci početkom 2020. godine donose odluku da se bruto plaća smanji za oko 1500 kn, a smanjene su i otpremnine. Sporazum o primjeni drugačije isplate otpremnine radnici smatraju nevažećim jer nije donesen na propisan način, jer umanjuje prava radnika bez obrazloženja.

Otprilike 40-tak radnika (od kojih se neki sada spore s Krašem) je otišlo s otpremninama u iznosu od 6 bruto prosječnih plaća, dok im je prema kolektivnom ugovoru trebalo biti osigurano 18, dok oni koji sada odlaze u mirovinu dobivaju 11. Kako si s poticajima Pivci sada mogu priuštiti bolje otpremnine, za sporazumni odlazak u prijevremenu mirovinu radnicima nude 9 bruto plaća, s porezima i prirezima otprilike 11 bruto plaća (otpremnine sada iznose od 60.000 kn na više, ovisno o provedenom stažu, a dosad su neki odlazili i s 8000 kn). Pri tome, mnogim radnicima ugovor nije produžen, a takvih je mnogo čak i onih s kojima se poigravaju pred blagdane, pa su ljudi u neizvjesnosti hoće li ili neće sutra imati posao.

Radnici koji su ostali sada rade za pet radnika i sve im je teže. Plaće su male - oko 3000 kn, a uvjeti nikakvi. Pri tome se prisiljava radnike na prijevremene mirovine to se čini čak i premještanjem starijih radnika na najteža radna mjesta, gdje ljudi svoje zadnje dane provode u znoju i bolovima. Pojavljuju se čak priče/prijetnje o premještanju radnika iz administracije na lošija administrativna mjesta, pa čak i u proizvodnju.

Dopunama kolektivnog ugovora omogućeno je da se radnici „sele“ s jednog mjesta na drugo bez obrazloženja i po potrebi mijenjanjem tarifnih razreda, pa umjesto da se primjerice radno mjesto zove kao i do sada „Vaganje gotovih proizvoda, prebiranje lješnjaka i rozina, rukovanje petovaljcima i končama”, sada se radna mjesta zovu Konditor I, II, III i IV. - kako bi se radnici lakše raspoređivali na druga radna mjesta.

Radnici nam govore i o nepridržavanju epidemioloških mjera – pišu nam doslovno da su 'ko svinje pred klanje potrpani u pogone”, dok se dvorane u prostoru tvornice iznajmljuju za privatne eventove.

Strojevi su stari, ne održavaju se i teško je na njima raditi, pa nam radnici čak pišu o slučajevima kada se žena srušila, a direktor prošao kroz pogon i pitao zašto nisu nastavili raditi, dok radnica leži doslovno na podu između dva stroja i čeka hitnu pomoć.

U strojeve se ne ulaže, pa je i proizvodnost po radniku niska, daleko ispod konkurencije, zbog čega Pivci i gube tržište. Kvaliteta sastojaka/sirovina i posljedično samih proizvoda je sve lošija – pa neki veliki naručitelji navodno vraćaju nazad čitave pošiljke.

Radnicima je božićnica smanjena za 1500 kn, a gablec je loše kvalitete (za radnike, u administraciji ipak dobivaju kvalitetniju hranu).

U Krašu su zaposleni mahom stariji radnici jer svi novi koji dođu na određeno, brzo odu jer su im plaće male, a uvjeti nikakvi. Znači, nema prijenosa znanja, kad ovi stariji odu u mirovinu neće ih nitko mijenjati i sve to tako dok ih ne ostane dovoljno malo da izgube svu moć. I tako dalje...

Radnička fronta stoga zahtijeva

* da se objavi Socijalni ugovor

* da DORH/USKOK žurno postupe po kaznenoj prijavi koju su dobili

* obeštećenje radnika bez udjela u ESOPU i donošenje zakona kojim će se ESOP jasno regulirati

* da se Sporazum o primjeni drugačije isplate otpremnine smatra nevažećim

* te da PPDIV konačno reagira o ovom slučaju

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?