Radnička fronta odlučno traži demokratizaciju rada vlasti svih razina. Isključivanje stanovnika iz neposrednog sudjelovanja u raspravama i donošenju odluka omogućuje uzurpaciju te iste vlasti pod krinkom demokracije.
Jedan od bezbrojnih primjera nedemokratskog ponašanja je i nedavno izglasana odluka Općinskog vijeća Višnjana kojom se daje suglasnost za izgradnju tvornice za proizvodnju keramičkog punila u višnjanskoj poslovnoj zoni. Unatoč protivljenju oporbe, odluka je izglasana voljom većine vijećnika. Reklo bi se, normalna stvar. Ali, postoji „kvaka 22“.
Poslovnik o radu općinskog vijeća određuje da svoja pitanja vijećnici moraju postaviti pismeno, prije sjednice vijeća. Opet, reklo bi se, normalna stvar, jer da bi odgovori bili kvalitetni, treba ih i pripremiti.
Ali, većina ima pravo na sjednici donijeti odluku a da ona prethodno NIJE i prodiskutirana, pročešljana na osnovi argumentirane rasprave, bazirane na predočenim materijalima i činjenicama.
Takve rasprave na toj sjednici u Višnjanu nije bilo, jer je prijedlog odluke na klupe vijećnika stigao uoči samog početka sjednice. Dakle, vijećnici nisu mogli postaviti prethodno pripremljena pismena pitanja, jer o prijedlogu odluke uopće nisu bili informirani. To nije spriječilo očito „vidovitu“ većinu da odluku prihvati. Nije njima bilo važno što se ne znaju bitne stvari o potencijalno opasnoj tvornici, poput studije o štetnosti za okoliš. Dovoljno je, vjerojatno, što je načelnik odluku predložio, sitnice poput uvida u to kakva je tvornica, po kojoj cijeni, koliko donosi, koliko uzima, o odnosu koristi i štete, vjerojatno su nepotrebno cjepidlačenje. Oni vjeruju „svom čovjeku“.
Taj njihov čovjek u međuvremenu izvrdava odgovore na pitanja i oporbenih vijećnika i medija. Vjerojatno nije računao na to da će ikakvih pitanja uopće i biti. Ili da će ih pod krinkom „demokratskog“ odlučivanja moći ignorirati.
I u ovom slučaju se pokazuje koliko je demokracija zapravo procedura. Kad ni izabrani predstavnici naroda u vidu oporbenih vijećnika ne mogu o nečemu meritorno odlučivati, jer ih u tome onemogućava dokument pod imenom Poslovnik o radu, za upitati se koliko tek o bilo čemu mogu odlučivati drugi ljudi.
A kad se Višnjance eventualno dovede pred gotov čin, kao što se dogodilo stanovnicima jednog švicarskog gradića u kojem je takva tvornica izgrađena usprkos njihovom protivljenju „jer ne krši propis“, onda će vjerojatno imati utjehu da im je to omogućio „njihov čovjek“.
Radnička fronta ne priznaje i odlučno se bori protiv koncepta „naših“ ljudi. Želimo odlučivanje na osnovi jasne demokratske procedure, a ne njenog zaobilaženja i izvrdavanja.