Slučaj varaždinskog psihijatra predatora koji je zgrozio javnost i struku ne otkriva samo gnusnu zloporabu položaja, povezanu s osobnom psihičkom deformacijom, očito narcisoidnog i seksističkog karaktera, već razotkriva i široku i razgranatu mrežu koruptivnih veza kojima se godinama prikrivaju zlodjela, mreže koja se u konkretnom slučaju, prostire od zdravstva, sudstva do crkve.
Kako normalan čovjek može prihvatiti činjenicu da ovaj seksualni predator još od samog početka profesionalne karijere nesmetano obavlja svoje prljave rabote nad onim djevojkama kojima je dužan pružiti stručnu pomoć? Iako su prve prijave protiv dotičnog zaprimljene još prije dvadeset godina (!?) i nizale su se kontinuirano sve do danas, nikakve ozbiljnije sankcije nisu provedene, a dotični još uvijek prima pacijente/ice na svom radnom mjestu(!?). Normalan čovjek ne može mirno prihvatiti tu činjenicu, ali razlog za njenu opstojnost zna: korupcija.
Majka zaštitnica
Neslavni niz započinje u 1999. u čakovečkoj općoj bolnici gdje je psihijatar prijavljen za spolno zlostavljanje šesnaestogodišnje pacijentice koja je ostala trudna, abortirala je i još danas trpi teške emocionalne i duševne boli. Psihijatar dobiva otkaz, a da bi se slučaj zataškao poslan je u Benin u katoličku misiju gdje hladi(?) svoje nagone jedva devet mjeseci. Lijepo se majka crkva pobrinula za razmetnog sina, a dobre odnose sa svetom institucijom potvrđuje i to da je psihijatar još donedavno obnašao časnu dužnost rizničara Društva katoličkih liječnika. Dobre veze priskrbio mu je otac, samostalni varaždinski umjetnik poznat po snabdijevanju okolnih crkava i kapela svojim slikama i kipovima. Ovakve beneficije i ekskluzivitet ne duguje svojem posebnom talentu već prije nekim specijalnim zaslugama za kler. Kakve bi one mogle biti saznali su novinari RFa kroz iskaze žrtava psihijatrovih terapija kao i svjedoka zakulisnih radnji povezanih s njegovom najužom obitelji. Jedna od takvih svjedokinja je i bivša vjernica koja potvrđuje čaršijska govorkanja o pedofiliji varaždinskoga klera u čemu je psihijatrov otac igrao ulogu posrednika. Najšokantnija je njena tvrdnja da je on podveo, u dječačkoj dobi, i vlastitog sina jednom crkvenom velikodostojniku. Ovu tvrdnju je, dakako, nemoguće potvrditi jer pravu istinu zna samo nekolicina no zanimljiva je pretpostavka da ukoliko istraga nad psihijatrom dođe do završne faze, to bi bio dobar argument za njegovu obranu: klasičan primjer nevine žrtve koja postaje nasilnik. Dodatna zanimljivost u ovoj konekciji jest da je nova garnitura varaždinske crkvene hijerarhije u potpunosti obustavila narudžbe i prekinula sve formalne odnose s obitelji.
Zdravstvo pere ruke
Nakon povratka iz afričke misije bogus psihijatra čeka stalno mjesto u Odjelu za psihijatriju varaždinske bolnice gdje je od 2000. sve do danas zaposlen. Nakon nekoliko prijava zlostavljanih pacijentica, pročelnica odjela dr. Zemira Medved prijavljuje svog podređenog Etičkom povjerenstvu HLK. Na svoje i naše zaprepaštenje, njena prijava je ignorirana, a potom se suočila s gnjevom koleginih moćnih zaštitnika. Bila je prisiljena dati otkaz i preseliti se, a uz to je i okrivljeni podigao tužbu protiv nje zbog lažne klevete. Proces je još u toku.
Ravnatelj bolnice dr. Kudelić znao je za sve prijave i ostao nijem i nedjelatan. Danas se u medijima opravdava sporim administrativnim procesima i pere ruke pred javnošću prebacujući odgovornost na druge institucije dok je ova kojom on rukovodi u potpunosti zakazala i još uvije zakazuje jer ukoliko je tijekom prošlog vikenda neka nesretnica s varaždinskog područja doživjela, na primjer, nervni slom, na dežurstvu ju je dočekao glavom i penisom dr. On ili „Veterinar „ kako ga oslovljavaju poslovni partneri o kojima će uskoro biti riječi. Nadimak je dobio po posljednjoj u nizu škola koje pohađao i s koje je upisao fakultet. Prethodno je bio izbačen s dvije varaždinske srednje škole pa se čovjek prirodno zapita kako je takav tip uspio završiti tako zahtjevne studije. Možda ne bi bilo loše provjeriti vjerodostojnost njegove diplome.
Sud časti HLK zaprimio je četiri prijave protiv zlostavljača iz svojih redova no nije reagirao. Na upit o razlogu takve indiferentnosti na mogući teški profesionalni prijestup odgovoreno je priopćenjem da ne daju izjave radi potrebe zaštite osobnih podataka i zaštite nepristranog vođenja postupka. Ostaje neodgovoren još jedan upit: koliko je žrtava moglo biti spašeno da su mrdnuli svoje guzice i pokazali nešto od časti i dostojanstva koja navodno predstavljaju?
Zovi Veterinara!
Nalaz koji je krajem 2018. objavila kontrola poslovanja otkrila je krupne nepravilnosti u stacionaru lijekova Varaždinske opće bolnice. Otkriven je velik manjak pojedinih lijekova, nevješto falsificiranje zapisnika i lažiranje podataka. Sankcija koja je uslijedila bila je gromoglasna opomena zbog nesavjesnog vođenja evidencije(!?). Tragovi specifičnih medikamenata vodili su u odjel psihijatrije koji, kao što znamo, posvuda posreduju u ogromnoj trgovini legalnih narkotika traženih na tržištu svih klasa i slojeva. Ovdje počinje priča drugog svjedoka, nekad sitnog dilera i konzumenta svih dostupnih droga, danas stabilnog obiteljskog hranitelja. Tvrdi da je Veterinar snabdijevao viškom iz stacionara sve one potrebite kojima stresno zanimanje iziskuje bilo antidepresive, bilo euforike ili trankvilajzere. Mnogi uglednici ilegalno se snabdijevaju lijekovima, jer ne žele da okolina zna njihovu slabost. „Zovi Veterinara!“ je mantra kojom bi kolega utješio suca, odvjetnika, dužnosnika koji bi iskazali bilo kakvu tjeskobu. Veterinar je kasnije asortiman proširio na stimulatore libida kao i na sve traženiji kokain na koji se i sâm navukao. A o tome svjedoči iskaz svjedokinje koja sigurno nikad neće stupiti pred kamere, niti će ikad ikome ispričati svoju mračnu tajnu. A nju je ipak povjerila nama, u interesu pravde. Smatra se zavedenom i obmanutom, nipošto maltretiranom jer nije bila pacijentica ni ovisnica. Ispočetka je bila fascinirana njegovim višesatnim seksualnim naprezanjima, često popraćenim grubošću i prepotencijom, sve dok nije shvatila da je on drogiran. Cijelu jednu noć slao joj je autorske porno snimke. Njena sumnja dovela ju je do otkrića kako je njen zavodnik u još nekoliko intimnih odnosa, uključujući i stalni obiteljski. Inače, ovaj je svojedobno odbio dati vlas na analizu sudu u Ljubljani gdje vodi još jedan spor upravo s Petrom Milković s kojom je živio u bračnoj zajednici. Optužila ga je da je kokainski ovisnik i ishodila je zabranu pristupa maloljetnoj kćerki. Tako rade sudovi u normalnim državama.
Upers and downers za elitu
Pravni je kuriozitet da jedan provincijski sud zatraži zabranu emitiranja emisije na nekom nacionalnom kanalu. Upravo to je pokušao Varaždinski općinski sud s emisijom Provjereno. Ona je ipak prikazana, ali trenutno je zaustavljeno emitiranje već snimljenih nastavaka. Moćne veze imaju otac i sin kada su ekspresno ishodili takvu intervenciju varaždinskog suda koji je prljav posao prepustio sutkinji novakinji, da se „ugledniji“ suci ne bi, nedaj bože, povezivali s optuženim. A neki vjerojatno imaju dobrih razloga ostati u sjeni. Prema tvrdnjama gore spomenutog informatora upućenog u lokalni trafficking suci, odvjetnici i ostali iz miljea više društvene klase često pate od nesanice i tjeskoba povezanih s redovitim konzumiranjem ekscitanata i stimulatora tijekom dnevnih stresnih situacija. „Zovi Veterinara!“ jer on će ti dati nešto za smirenje pa potom i nešto za vikend uzbuđenje.
Bliske veze Veterinara sa sudom nagovješćuje i grafit ispisan na zidu kvartovske prodavaonice u kojem se obitelj Čehok optužuje da štiti tog pedofila. Odvjetnica koja zastupa obitelj tražila je momentalno skidanje fotografije s jednog lokalnog portala, iako već dulje cirkulira društvenim mrežama. Gradonačelnik poriče bilo kakvu povezanost s dotičnim no njegovoj supruzi to će to ići malo teže jer sutkinja, državna odvjetnica Anamarija Masten-Čehok u rujnu 2018. tražila je izuzeće iz postupka u kojem je kao stranka bio upravo inkriminirani psihijatar. Čehoku u Varaždinu malo tko još vjeruje jer obrukao se bezbroj puta, što naravno ne znači da ga neće opet izabrati za gradonačelnika, što bi bilo i pošteno, neka sâm vadi grad iz sranja u koja ga je uvalio. Također, malo tko u gradu vjeruje varaždinskom sudstvu koje spada u najkorumpiranije u državi. Reporteri RF upravo pripremaju za objavu dojmljivu osobnu priču varaždinskog radnika koji je prošao kroz sve strahote hrvatskog pravosuđa, od općinskog sve do USKOK-a, u epopeji koja traje već osam godina.
Zataškavanje ili lokalni me too pokret?
Svijet je pun narcisoidnih megalomana koji nude newagerske ili vjerske terapije unesrećenim ljudima. Većina njih barem se mora potruditi da dođe do svojih žrtava, dok u ovom varaždinskom slučaju pacijenti/ice sami/e dolaze u ambulantu očito psihički poremećene osobe. Najveći užas u ovoj stravičnoj priči sudbine su napastovanih, manipuliranih i trajno oštećenih žena, od kojih je jedna počinila samoubojstvo, njih dvadesetak koje su se do sada javile i onih koje će se još javiti ohrabrene istupom drugih. Ova strava traje već dva desetljeća i tko zna hoće li se ikada saznati koliko je opustošenih duša ostalo venuti na putu kojim je gazio ovaj ego manijak. Da je te 1999. čakovečka bolnica pored otpuštanja i prijavila slučaj policiji i da je trudnoj maloljetnici pružena adekvatna psihološka i pravna potpora, možda bi Veterinar umjesto u Beninu završio u zatvoru. Ali tako je kod nas u Hrvatskoj, mi volimo kompromisna win-win rješenja na uštrb naroda, posebno ako s druge strane trpeze sjede uglednici iz crkvenih, pravosudnih, političkih i masonskih krugova. Ustrajati u istrazi protiv notornog psihijatra znači zadirati u osinje gnijezdo. Krupne mušterije ne vole kada im padne diler, a ovaj je ovisnik, lako ga je slomiti, pjevat će i cvilit da ga puste u novu misiju, neka i u Saharu, nema veze, (jebat će deve ako treba) pokajat će se u pravoj vjeri i sud bi mu mogao povjerovati i dati mu novu šansu. Mi smo ipak uvjereni da će pravda biti zadovoljena čak i ako institucije ne namjeravaju obaviti svoj posao. Pritisak javnosti bit će sve jači zbog novih dojava svjedoka/inja te napora ono malo preostalog novinarstva u Varaždinu. Ovaj slučaj nosi dvostruku mogućnost razotkrivanja sistemske korupcije kao i mogućnost začetka lokalnog me too pokreta koji bi razobličio ovog beskrupuloznog psihijatra i njemu bliske predatore.
Galerija fotografija