Porezi sami po sebi nisu ni dobri ni loši. Sve ovisi o tome o kakvim je porezima riječ (i, jasno, o tome kakvu ideološku poziciju tko zauzima).

Osnovno pitanje čak nije koliko se uzima (pod uvjetom da je riječ o nekoj prosječnoj razini oporezivanja), nego - od koga se uzima i za što se uzima.

Dakle, ključna je stvar uzima li se od siromašnih (ili, šire, od "običnog" naroda, tj. od radne većine) ili od imućnih (ili od svih podjednako - što nije "najpravednije", nego opet pogoduje bogatima) i koriste li se sredstva od tako dobivenih poreza da bi se pomoglo širokim masama (npr. za javno zdravstvo, obrazovanje ili socijalnu pomoć) ili se koriste u korist nekog uskog sloja (npr. za kupovinu novih auta za političke elite, subvencije korporacijama i sl.).

Iz ideološko-političke pozicije RF-a - porezi koji uzimaju bogatima, a daju siromašnima (tj. radnoj većini i širokim masama) su odlični, trebali bi biti što veći i trebalo bi ih biti što više. Porezi koji uzimaju siromašnima (tj. radnoj većini i širokim masama), a daju bogatima i/ili kapitalu nisu dobri i bilo bi dobro da ih uopće nema ili da bar budu što manji.

I to je sve što treba znati o porezima - dakle, općenita galama o porezima nema smisla (osim ako ne pripadate specifičnoj niši naivne tržišnofundamentalističke ideologije). Sve ovisi o tome o kakvim je porezima riječ, koga će oplesti i što će se raditi s tako skupljenim sredstvima.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?