Nedugo nakon naše facebook objave u kojoj smo ukazali na činjenicu da javni bilježnici masnim naplaćivanjem lupanja pečata kroz ovjeru potpisa i solemnizacije ugovora preko leđa svih nas zarađuju velike novce, pismom nam se obratila predsjednica komore javnih bilježnika.
U pismu je navedeno da javnobilježnička služba ostvaruje društveno koristan cilj povećanja pravne sigurnosti kao i da je jedno od zajamčenih ljudskih prava pristup učinkovitom pravosuđu gdje javni bilježnici imaju vrlo važnu i odgovornu ulogu.
O notornoj ‘učinkovitosti’ hrvatskog pravosuđa mogu se napisati knjige i disertacije, a svatko tko je na bilo koji način imao doticaj s domaćim pravosuđem zna koliko je ono zaista efikasno i brzo u rješavanju predmeta. Kad radnicima treba ovršiti jedinu nekretninu ili osuditi psa koji je preglasno lajao, pravosuđe predmete rješava vrlo učinkovito, ali kad treba sankcionirati i procesuirati privatizacijski i privredni kriminal tajkuna i političkih elita onda mu razina učinkovitosti rapidno i značajno opada.
Zaista nemamo ništa protiv toga da postoje radna mjesta bilježnika koji obavljaju posao notiranja i ovjere u sklopu javne uprave, ali smo protiv toga da za obavljanje tog posla kroz nakaradno i pljačkaško javno-privatno partnerstvo javni bilježnici imaju osigurane tarife koje im omogućuju da za dvadesetak minuta posla uzmu do par stotina kuna za ovjeru potpisa pa sve do nekoliko tisuća kuna za solemnizaciju ugovora. Naime, prema podacima Eurostata čak 52 posto stanovnika Hrvatske si ne može priuštiti neplanirani trošak poput zamjene perilice ili sahrane člana obitelji, ali se očekuje da si mogu priuštiti enormne troškove javnobilježničkih tarifa. Istovremeno, najveći javnobilježnički uredi ostvaruju milijunske dobiti, a vlasnici ureda voze luksuzne limuzine i posjeduju skupe nekretnine.
U pismu je također navedeno da su bilježnici ukinuti za vrijeme NDH kao i da su ponovno dobili mogućnost rada tek 1995. te da totalitarnim režimima nije odgovaralo da postoji javna služba kojoj se mogu obratiti svi građani bez obzira na njihov vjerski, građanski, rasni ili kakvi drugi status. Na temelju navedenog nejasno je kako se javnim bilježnicima mogu obratiti radnici lošijeg imovinskog statusa s obzirom da im bilježnici oderu kožu s leđa praktički čim nogom stupe u njihove uredske prostorije.
Što se tiče prijedloga unapređenja bilježničkog poslovanja smatramo da je u drugom desetljeću 21. stoljeća za ovjeru dokumenata i solemnizaciju ugovora umjesto upisa kemijskom olovkom u gigantske knjige s tvrdim koricama te lupanja pečata moguće koristiti i QR kodove te baze podataka kojima se lako i jednostavno može pristupiti preko interneta.
Za besplatnu ovjeru dokumenata, protiv preskupih javnih bilježnika!