Radničke priče za vrijeme korone

Radničke priče za vrijeme korone

Smjene su mi po 12 sati, ali moram pisati 7.

Radim u kiosku otvorenog tipa bez ikakve zaštite.

Radimo do ponoći, sutra kad se zatvore lokali nećemo imati gdje u toalet. Dobili smo dva sanitol sitna gela i po jedne rukavice. U blizini smo bolnice. Je li nužno do ponoći raditi?

Taxi vozač sam, morao sam uzeti neplaćeni godišnji.

Saznao sam koliko vrijedim Kauflandu kao čovjek, 500 kuna, toliko dobijamo nagradu dok radimo u doba smrtonosnog virusa. Sjajno. Jebo te bog 500 kuna vrijedim. Hahaha.

Radnike potjeralo na godišnji, a kada im bude trebao neće ga dobiti, ostali su na minimalcu, studente koji su radili preko studentskoga više se neće zvati.

U Konzumu Zapruđe se kupci deru na prodavačice.

Korona je za nas stalna, “gazda” me ne prijavljuje na mirovinsko i zdravstveno pa sam stalno u problemu - uzmi ili ostavi.

Dezinficiranje vozila tri puta na dan s kojim se Grad Zagreb hvali, radi nedovoljan broj radnika.

Nismo vidjeli nikakvu službu za dezinfekciju, niti smo dobili bilo što što se navodi kao zaštitno sredstvo.


Na naš poziv javljaju nam se radnici i radnice diljem Hrvatske upozoravajući na teške radne uvjete, iscrpljivanja malog broja radnika, okružje bez solidarnosti, rad bez osnovnih higijenskih uvjeta. Istovremeno upravo ovim radnicima i radnicama Bandić, Plenković i drugi već sada najavljuju otkaze, a "poduzetnici" traže pomoć države i ucjenjuju otkazima.

Budimo solidarni, stanimo svi uz one koje bespoštedno izrabljuju!