KGK predvodi slugansku politiku za strane i domaće političke elite

KGK predvodi slugansku politiku za strane i domaće političke elite

Čekanje greenfield stranih investicija nije se pokazalo kao uspješna „strategija“ – strani kapital je već pokupovao ono što mu je isplativo (banke, telekomunikacije, industriju nafte, velik dio lanaca trgovina i sl.), ali nema interesa za ulaganje u proizvodnju. Za to nisu zainteresirane ni banke, danas u 95%-tnom stranom vlasništvu, nerijetko povezane s industrijom iz njihovih matičnih zemalja, pa se umjesto domaće proizvodnje radije financira puno sigurnija, često uvozna, potrošnja – npr. kupovina automobila, kućanskih aparata, roba široke potrošnje, stanova i sl. KGK ovdje promovira strategiju „utrke prema dnu“ (promovirajući potrebu povećanja „konkurentnosti“ kroz „fleksibilizaciju“ radnog zakonodavstva i ukidanje radničkih prava, snižavanje poreza na kapital i najviše dohotke i sl.) Istovremeno pozivanje na ulaganja u industrije s visokom dodanom vrijednosti u trenutku kada je država pod vlašću njezine matične partije suučesnik u uništavanju brodogradnje, upravo naše najveće industrije po dodatnoj vrijednosti s ogromnim multiplikativnim faktorima po domaću ekonomiju, ovakva objava aktualne predsjednice zvuči kao loša, ako ne i zlonamjerna šala.

Grabar Kitarović se prije svega ponaša kompradorski, što znači da služi dominantno ostvarivanjima interesa stranog kapitala te, u manjoj mjeri, interesima „domaćeg“ krupnog kapitala.