Aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović na svom službenom profilu objavila je fotografije i poruku vezane uz molitveni doručak u Sisku koji je organizirala Sisačka biskupija na čelu s notornim biskupom Vladom Košićem. Bizarno je što je upravo ovom prilikom, u okrilju Crkve i u društvu osvjedočenog mizoginog predstavnika visokog klera odlučila nešto reći o položaju žena u društvu, o ulozi žene u politici i o nasilju nad ženama.
Tijekom svoje predizborne kampanje i tijekom dosadašnjeg predsjedničkog mandata, Grabar-Kitarović se predstavljala u skladu sa slikom konzervativne “nove žene” kakvu nudi desnica u sprezi s neoliberalnom ideologijom. Majka, supruga, vjernica, uspješna žena s karijerom, koja zna organizirati i uskladiti svoje poslovno-obiteljske obaveze, a pritom se (kako sama izjavljuje) oslanja na obitelj (jer pripadnicima njezine klase javni servisi očito ne trebaju), mudra žena koja čak ni ne reagira na seksističke napade (kakvih je mnogo) jer kako reče “ne želim da ljudi misle da se na nešto žalim i o nečemu jadikujem”. Ukratko - političarka i žena po mjeri patrijarhata, kapitala i crkve - na čemu je, između ostalog, dobila izbore. U međuvremenu se malo odmakla od uloge Velike majke ujediniteljice, pa se često promovira kao čvrsta Vrhovna zapovjednica oružanih snaga, u uniformi s puškom na ramenu i navijačkim srcem hrvatskim - ponašanjem kojim je zasigurno pridobila i dobar dio muškog glasačkog tijela uključujući i ono koje inače ne želi vidjeti žene na političkim pozicijama. No, kako se bliže novi predsjednički izbori, čini se da se sve više pokušava približiti i ženama.
Iznimno je licemjeran prikaz njezine predsjedničke misije, a to je (kako stoji u ovoj objavi) “borba protiv nasilja nad ženama, ukidanje stereotipa o ženama u politici i trajna borba protiv predrasuda”. Premda prva žena na predsjedničkoj poziciji u Hrvatskoj, a i jedna od malobrojnih predsjednica država u svijetu (u trenutku stupanja na ovu funkciju bila je 24. žena u svjetskoj povijesti na tom položaju), svojim ponašanjem i djelovanjem perpetuira rodne stereotipe i predrasude, a posebno je licemjerna njezina navodna misija u borbi protiv nasilja nad ženama. Jer o relevantnim političkim temama za žene (obiteljsko i seksualno nasilje, pobačaj i reproduktivna prava, seksizam i nižerazredan položaj žena u ionako krajnje obespravljenom radništvu) uglavnom “mudro” šuti, primjerice u slučaju ratifikacije Istanbulske konvencije ili kad je preskočila iskazati solidarnost zlostavljanoj supruzi HDZ-ovog župana Mari Tomašević ili se oglasiti povodom kampanje #PrekinimoŠutnju. U zadnje vrijeme komunicira ideje radikalnih desničara po pitanju pobačaja zagovarajući obavezno savjetovanje koje predstavlja dodatnu prepreku i sužava pravo žena na slobodnu odluku o rađanju. Da ne spominjemo kako svojim brojnim visokim pokroviteljstvima konzervativnih skupova protiv žena (poput kongresa Svjetskog saveza liječnika katolika i Hrvatskog kongresa forenzičke ginekologije i perinatologije u suradnji s kardinalom Bozanićem, ili konferencije „Obitelj i škola“ u organizaciji udruge U ime obitelji) kao i prijateljstvima s (nekim čak i osuđenim) nasilnicima šalje jasnu poruku kako nije na strani žena. Naprotiv.