Kroz medije se (koji su u vlasništvu privatnog kapitala ili državne vlasti koja je izabrana uz financiranje privatnog kapitala i koja zastupa uglavnom interese privatnog kapitala) svako malo plasiraju tvrdnje da su radnici lijeni, da premalo rade, da su neproduktivni, da su prečesto na bolovanju, da imaju i dobre plaće koliko rade, da i predobro žive itd. Rjeđe se s tako jasnom agendom govori o tome koliko je ljudi nezaposleno, koliko ljudi radi za minimalac i jedva preživljava, koliko ljudi radi na određeno i može u svakom trenu dobiti otkaz, koliko ljudi radi u praktički ropskim uvjetima, koliko ljudi radi prekovremeno i vikendima bez nadoplate, koliko ljudi radi čak i bez plaće ili je prisiljeno čekati na isplatu mjesecima. Nije sporno da postoje i ne toliko marljivi radnici ili da katkad ljudi odu na bolovanje iako zapravo nisu bolesni (premda se postavlja pitanje zašto bi se radnici koje uopće morali slamati i trsiti da kapitalist za kojega rade ostvari što veći profit). No to su u velikoj mjeri iznimni i nebitni slučajevi koji nemaju nikakve veze s problemima ekonomije u cjelini, niti se uopće mogu izbliza mjeriti s primjerima posve očitih kršenja radničkih prava koje smo već naveli, a koje se u najvećim medijima vrlo rijetko otvoreno osuđuje, nego ih se spominje više u kontekstu situacije koja je takva kakva je, a na koju se ne može ništa više utjecati nego na vremensku prognozu. Vlast i kapital koriste medijske kampanje i manipulirane statistike o radničkoj "lijenosti" (iako statistike pokazuju npr. da se u Hrvatskoj prosječno radi više sati godišnje nego recimo u Njemačkoj) da bi ih uvjerili da su si sami krivi za svoju situaciju i da bi ih pripremili na dodatna kresanja radničkih prava i plaća. Iza medijskih napisa o “lijenosti” radnika stoje vrlo konkretni materijalni interesi koje treba prozreti. Takvi natpisi su dio ideološkog i psihološkog rata koji treba u korijenu sasjeći potencijalan otpor izrabljivanih i potlačenih. U slučaju da se radnici ili dio njih ipak pokrene, takve kampanje trebaju osigurati to da im "javnost" ne bude naklonjena. To je opasnost koje treba biti svjestan, ali to nije razlog da se zbog nje unaprijed odustane. Katkad je dovoljno znati kako i zašto će druga strana reagirati da bi se oduzeo veći dio snage takvim kampanjama ocrnjivanja. Važno ih je i u istupima koji prate radničke akcije prokazati kao ono što jesu: propagandne kampanje u korist kapitalističke manjine.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found