Pojmovi "socijalno partnerstvo" i "socijalni dijalog", koji se neprestano zazivaju, imaju bitnu ulogu u stvaranju prividne slike suvremenog društva. Njima se radnike, unatoč stvarnosti, pokušava uvjeriti u to da su tobože kapitalistima ravnopravni partneri koji rade zajedno u svrhu obostrane koristi te da su u skoro pa prijateljskom odnosu. "Dijalog" se predstavlja kao razuman način komunikacije radnika i vlasnika/uprave te sredstvo kojim treba riješavati sve probleme. "Socijalni dijalog" se stoga stavlja u oštru suprotnost s "pretjeranim" i "nepotrebnim" postupcima kao što su štrajkovi, prosvjedi i drugi tipovi izravne radničke borbe za svoja prava. Ono što se pod "dijalogom" zapravo podrazumijeva jesu beskonačni razgovori i pregovori radničkih predstavnika s upravom/vlasnicima, koji često služe samo tome da sve ostane više-manje kako je i bilo.

No stvarnost je drugačija, bez obzira na to u što nas pokušavali uvjeriti kapital, vlast i mediji. Radnici i kapitalisti jednostavno nemaju iste interese. Kapitalistu je u interesu da radnik ima što manju plaću, da radi na određeno (i samim time da ima manja prava), da mu ne plaća prekovremeno i razne doprinose itd. Kapitalisti uvijek idu za tim da radnika što više stisnu i da iz njega izvuku što više profita, bilo da se to radi kroz na legalne ili ilegalne načine. Pritom nije bitno kakvi su pojedini kapitalisti kao osobe – jesu li oni dobri ili loši, pristojni ili bahati, pohlepni ili ne – da bi se bavili poslom kojim se bave i da ih ne bi istisnula konkurencija, oni moraju težiti što efikasnijoj eksploataciji i stvaranju što veće mase profita. Profit, odnosno višak vrijednosti stvara jedino rad radnika, odnosno trošenje njegove radne snage. Bitno je reći da kapitalist ne plaća radnicima njihov rad, nego cijenu njihove radne snage. Profit proizlazi jedino iz ove razlike – što je kapitalist platio radnu snagu, a na korištenje tijekom radnog vremena dobio radnikov rad. Dakle, vrijednost koju radnik tijekom radnog vremena stvara veća je od vrijednosti njegove radne snage. Zato možemo reći da je radnik jedan dio radnog vremena radio za sebe, a drugi dio za kapitalista. Kad bi kapitalist radniku platio vrijednost njegovog ukupnog rada, umjesto vrijednosti njegove radne snage, tada ne bi bilo profita. Profit je osnovni motiv ulaganja svakog kapitalista, neovisno o tome je li riječ o proizvodnji čelika, automobila ili uredskog pribora.

Koliko god se suštinska suprotnost i suprotstavljenost interesa radnika i kapitalista pokušavala prikriti zavaravajućim pojmovima kao što su "socijalno partnerstvo", ona je ipak tu. Priče o socijalnoj osjetljivosti kapitalista i brizi za radnike služe tome da se ta suprotnost i suprotstavljenost interesa prikrije. Priča o dobronamjernosti kapitalista za cilj ima obuzdati radnike i spriječiti ih u organiziranoj borbi za svoje interese. Svaki kapitalist zna da borba radnika za svoje interese direktno ugrožava njegove interese. Čak i ako se radnici u trenucima dobrog poslovanja mogu izboriti za neke ustupke i povlastice, sve će se to okrenuti na prvi znak krize i lošijeg poslovanja (a krize, recesije i zastoji u proizvodnji su neizbježni i neprestano se i iznova događaju u kapitalizmu). U trenucima krize kapitalisti (i državna vlast koja ih podržava) brinu se za sebe, a ne za radnike. Težinu i teret svake krize političke elite koje vladaju ponajprije u ime krupnog kapitala će uvijek pokušati prebaciti na radnike, dakle na one koji su za krizu najmanje odgovorni. Radnici ne mogu očekivati da će svoja prava dobiti ako samo šute i nadaju se dobronamjernosti kapitala i državnih vlasti. Da bi se za svoja prava mogli uspješno boriti, radnici moraju biti spremni i sposobni realno sagledati svoj položaj u društveno-ekonomskom sistemu koji podržava njihovu podređenost interesima kapitalista i stvara uvjete za njihovo izrabljivanje. Važan preduvjet za sagledavanje vlastite situacije je svijest o smislu fraza poput "socijalnog partnerstva", što se njima želi postići, i čijim interesima služe. A to nikako nisu interesi radne većine.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found