Piše: DAMIR PILIĆ, Slobodna Dalmacija (prilog Spektar)

Lingvistica Dijana Ćurković i novinar Rade Dragojević o programu i ciljevima Radničke fronte

I Hrvatska je dobila političku organizaciju koja otvoreno ustaje protiv kapitalizma. To je Radnička fronta (RF), organizacija aktivista, sindikalista, radnika, nezaposlenih i studenata koja još nije prerasla u političku stranku, ali je serijom javnih istupa zadnjih tjedana najavila tu mogućnost.

dijana

Za ovo predstavljanje našem listu delegirano je dvoje članova RF-a: lingvistica Dijana Ćurković, poslijedoktorandica na Odjelu za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik, te novinar Rade Dragojević. Među ostalim, zanimalo nas je po čemu se Radnička fronta razlikuje od SDP-a i ORaH-a.

– Po tome što mi, osim što imamo ljevičarsko ime, namjeravamo provoditi i ljevičarsku politiku, dok se spomenute stranke samo nominalno nazivaju lijevima, a po programima su liberalne, odnosno stranke centra – kaže Dijana Ćurković, dodavši kako SDP u odnosu s Crkvom čak naginje i udesno, dok ORaH ima solidnu zelenu politiku, ali ne uzima u obzir da se održivi razvoj ne može postići bez korjenite promjene sistema.

– I naša politika je zelena, ali mi uz ekološku osviještenost želimo uspostavu društva u kojem će ljudi imati priliku sami formirati politiku i pratiti njezino provođenje. Našu politiku egalitarnosti pokazat ćemo i na vlastitu primjeru: kad uđemo u Sabor, a ne sumnjamo da hoćemo, naš zastupnik radit će za medijalnu plaću, a sigurno neće primati basnoslovne iznose kao danas spomenuti “ljevičari” – najavljuje Ćurković.

Bez bogomdanog vođe

Uočljiva je odluka Radničke fronte da prema javnosti ne istura nekog lidera, već se istaknuti članovi rotiraju pri medijskim istupima. Kako je takvo “kolektivno predsjedništvo” na ovim prostorima zadnji put viđeno 1980-ih godina u SFRJ, zanima nas što Radnička fronta želi baštiniti iz tog razdoblja.

– U našim programskim načelima vidljivo je da ne nasljedujemo samo bogato jugoslavensko iskustvo, nego iskustvo brojnih europskih i svjetskih projekata socijalizma – kaže Rade Dragojević.
– Zalagat ćemo se za punu kontrolu radnika nad procesima i sredstvima za proizvodnju, dakle za razvoj društvenog tipa poduzeća. A u vanjskoj politici zauzimamo se za solidarnost među narodima, a protivimo se uključivanju u asocijacije koje na bilo koji način propagiraju i prakticiraju ratno rješavanje međunarodnih sukoba. Što se tiče kolektivnog rukovodstva, ono pokazuje da unutar organizacije razvijamo praksu povjerenja u članstvo te da se ne oslanjamo na nekog bogomdanog vođu, što je slučaj u većini ostalih stranaka – tumači Dragojević

U skladu s lijevom političkom tradicijom, Radnička fronta poziva na “beskompromisnu borbu za radnička prava”. No, na svim izborima od 1990. baš su radnici masovno glasali za nacionalističke stranke; “nacionalno” je pojelo “klasno”. Kako RF misli riješiti problem otuđenosti radništva od ljevice?

– Ono što se čini važnim jest da se radnici politiziraju, dakle da se postigne to da oni od subjekata koji brinu jedino o svojim materijalnim pravima postanu i politički subjekti – veli Dragojević, dodajući da postupak isključivanja radnika iz sfere političkog odlučivanja u našim okvirima traje još od sredine 60-ih godina, sve do završnog čina početkom 90-ih kad se radnike konačno posve razvlašćuje.
– A paralelno s time rastu i radničke frustracije koje se kanaliziraju, među ostalim, i u nacionalizam. Na nama je da strpljivo upozoravamo na stvarne razloge krize, a ne da povlađujemo građanskim analitičarima koji inzistiraju na identitetskim objašnjenjima o navodno iskonskoj međuetničkoj netrpeljivosti – smatra Dragojević.

Zanimalo nas je i na koji način Radnička fronta misli to eventualno buduće socijalističko društvo učiniti ekonomski konkurentnim, budući da se kapitalistička ekonomija u izravnom dvoboju već pokazala superiornijom.

– Ekonomija u demokratskom socijalizmu nije sama sebi svrha, već je dio šire socijalne reprodukcije – drži Dragojević, te dodaje kako se u tom smislu ne može ni govoriti o konkurenciji dvaju sistema, jer su im ciljevi potpuno disparatni.

radeTragom Islanda

– Kapitalističkoj ekonomiji je isključivi cilj profit vlasnika, i ona se temelji na potplaćenom i neplaćenom radu, na iskorištavanju prirodnih resursa bez adekvatne naknade i na pristanku države da kapitalizam servisira kroz svoj političko-pravni okvir. Socijalizam za 21. stoljeće, o kojem govorimo, čovjeku, uz ekonomsko oslobođenje, nudi i društvenu i ljudsku emancipaciju. A što se tiče dvoboja, pitanje je tko je zapravo izgubio. Naime, čitav set radničkih prava ostvarenih u zadnjih 150 godina, a koja se sada opet degradiraju, upravo je rezultat socijalističkih pokreta, revolucija i projekata. I danas uživamo rezultate tih ranije dobivenih bitaka – iznosi Dragojević.

Osim za reviziju privatizacije, progresivni porez, ukidanje političkih povlastica, poništavanje Vatikanskih ugovora, te za društvo u kojem omjer između najmanje i najveće plaće neće prelaziti 1:4, kao i za besplatno i svima dostupno školstvo i zdravstvo – Radnička fronta se zalaže i za nacionalizaciju cesta, željeznica, šuma, voda, zemlje, čak i banaka, po cijenu eksproprijacije. Jasno je kako bi to odjeknulo u EU-u, pa nas zanima stav RF-a prema članstvu Hrvatske u EU-u i NATO-u.

– Zauzimamo se za izlazak iz svih saveza u kojima se nalazimo u podređenoj poziciji – kaže Ćurković.
– Hrvatska je poluperiferna kapitalistička zemlja, koja je u odnosu na zemlje centra u neravnopravnoj poziciji. Nameće nam se politika koja je neodrživa i prisiljava nas na zaduživanje prema državama centra. Govorim o tzv. nelegitimnom dugu, koji nastaje kada banke uz pomoć korumpirane vlasti državama daju kredite za koje unaprijed znaju da ih ne mogu vratiti. Zalažemo se za reviziju takvog duga po uzoru na neke zemlje koje s nama dijele poluperiferijski status, poput Ekvadora i Islanda, nakon koje bismo dug zamrznuli ili reprogramirali. Nismo protiv međunarodnih saveza, ali trebamo ulaziti samo u one koji su zasnovani na solidarnosti i jednakosti – zaključuje Ćurković.

Horizont – internacionalni

Koliko socijalizma mala zemlja poput Hrvatske uopće može ostvariti ako slični procesi ne započnu i u drugim državama?

– O projektu izgradnje socijalizma u jednoj zemlji teško se može govoriti. Stoga nam je međunarodna suradnja s organizacijama sličnog karaktera od presudne važnosti. U vezi smo sa slovenskom Inicijativom za demokratski socijalizam, u kontaktu smo i sa Syrizom, kao i s ljudima u Europskom parlamentu iz lijevih grupacija. U BiH se može očekivati da se energija iz protestnih akcija prelije u organizirani pokret, a slično se događa i u Makedoniji. Horizont našeg djelovanja je radnički internacionalizam – tvrdi Dragojević.

Stranka – uskoro

Kada će Radnička fronta prerasti u političku stranku?

– Uskoro. I ovako neregistrirani imamo prepoznatljivu politiku koja je ujedno i radikalna i jednostavna. Ljudi dolaze na sastanke, mnogi se vraćaju. Znamo da treba određene hrabrosti uopće za javnu kritiku kapitalističkog sustava, a za borbu protiv njega trebaju nam ljudi koji će se prepoznati kao aktivni politički subjekti u svojoj okolini i koji su spremni izgrađivati pravednije društvo – kaže Ćurković.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found