Razgovarali smo s Dragutinom Vuljanićem, regionalnim povjerenikom Sindikata metalaca Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije o stanju i događajima u Adriadieselu. Adriadiesel (bivša Jugoturbina, osnovana 1949. godine) karlovačka je tvornica za proizvodnju dizelskih motora i rezervnih dijelova za dizelske motore.

Kakvo je trenutna situacija u Adriadieselu?

Radnicima nije isplaćeno pet plaća. Ljudi su se sve ovo vrijeme odricali, iako imamo kolektivni ugovor, pogotovo ovi iz proizvodnje. Znači, da smo smanjivali njihova prava, da smo smanjivali plaće na osnovu da su bili poslani doma na čekanje, što zakonom nije predviđeno. Ali smo se borili samo da radna mjesta ostanu i da dođe bolje sutra. Međutim pokazalo se danas do to nije bilo ispravno i da danas više nemamo kuda. Jedino rješenje je da su radnici sami uz pomoć sindikata, ali na vlastiti zahtjev i glasovanje predali zahtjev za stečaj Trgovačkom sudu.

Kakva su vaša očekivanja?

Iskreno, smatram kakva bila politika, kakva klima vladala da se sve državne institucije moraju zapitati treba li 200 ljudi raditi i dobivati plaću i danas i jučer i sutra. Ako se to ne dogodi. Ako se dalje tako prepusti stihiji, bez obzira što su godišnji odmori bojim se da bi moglo doći do većih eksplozija, incidenta. Ne znam bi li netko mogao i na moru mirno odmarati, bez obzira što je Sabor raspušten.

Tko je glavni krivac za ovo stanje?

Glavni krivci su vlasnici – država, Uljanik i Jadranska ulaganja. Iako smo od njih tražili da naprave neke poteze, oni to nisu činili. S tim da su davali podršku upravi društva, koja je isto odgovorna, ali ne onu konkretnu, pravu podršku da može nešto napraviti. Bez novaca se ne može raditi. Međutim, u svoj toj dobroj vjeri možda je napravila više štete nego koristi od zaduženja, rasprodaje i svega ostalog.

Što je radnike sprečavalo da ranije povuku ovakve poteze?

Gledajte, vjera. Evo mi vam godinu dana vodimo mirenje za svaku plaću. Znači naš zakon je tako propisao da za isplatu zarađene plaće, koja je već trebala biti isplaćena u mjesecu do 15., još mora proći trideset dana radi predaje zahtjeva za mirenje. Znači, ako sada gledate matematički: plaća za prvi mjesec treba biti isplaćena u drugom mjesecu do 15. Ako tome nije tako, onda nakon 15. imate trideset dana za taj zahtjev. To vam je već 15. 3. kada se ide u mirenje. To su već dvije i pol plaće ustvari odrađene i kada mirenje prođe onako kako nama prolazi, da se obećava da će nešto biti, proizlazi da imate tri do četiri mjesečne plaće odrađene, a da niste dobili ni prvu!

Vjerovali su upravi društva da će se nekako to izvući sve jer je stalno bilo nagovještaja tih tendera pa čak i ulazak KABA-e radi nekih drugih poslova. To se nažalost odugovlačilo šest mjeseci.

Na koji način radnici provjeravaju istinitost tvrdnji uprave?

Mi vam imamo člana u NO-u koje je radničko vijeće izabralo. To smo koristili. Međutim, istina je u ovom momentu dvojaka. Jedna je istina što su NO i njegovi članovi odgovorni da upozore upravu društva i vlasnika. Da skrenu pozornost kako treba voditi to društvo. Ali, oni su sve prepustili stihiji i upravi društva. I to je veliki problem. Zakonski, uprava društva kao i članovi NO-a moraju odgovarati, ali to se još nije dogodilo. Ja još nisam vidio da je uprava zakonski odgovarala. S druge strane, imate paradoks da imamo zakon koji kaže da je kazneno djelo neisplata plaća, a ovdje dolazimo do pet, šest neisplaćenih plaća. Država je taj vlasnik, znači ona je to propisala i ona prema sebi kao jednom od poslodavaca ispada neodgovorna. Što se tu onda ima za reći? I danas kada razgovaramo o Zakonu o radu između Vlade i vladajuće strukture te poslodavaca, ja se najmanje nadam da je to za dobrobit rada i radnika. Ne, to je samo za uništenje rada.

Znači, vi ako i prijavite neisplatu plaća opet se ništa ne događa?

Ma ništa. Nađite mi danas bilo koju upravu društva koja je kažnjena (možda je prijavljena, ali nije kažnjena) za kazneno djelo neisplate plaće. Evo jednog paradoksa: Izboreno je da će se u istom momentu ako je uprava dužna na kraju mjeseca za protekli mjesec izdati obračunsku listu ovjerenu te se možete u poreznoj upravu naplatiti. Prvo, uprave eskiviraju da nešto pogriješe jer neće napisati da nije isplaćena plaća – vele da im program ne prihvaća pa ne stavljaju svoj žig za datum kad je trebala biti isplaćena plaća. I sada, prošle godine ste za ovrhe mogli otići u poreznu upravu i naplatiti se. Od ove godine, za plaće od prvog mjeseca ne možete naplatiti. Evo i kako budući da sam to prošao. Čovjek dobije uredno isplatnu listu da nije isplaćena i traži da se napravi ovrha. Gospođa u poreznoj kaže da nam oni to ne mogu napraviti jer nemaju stavku gdje sebi mogu obračunati taj zahtjev da prebace sredstva za ovu godinu. Za prošlu su imali. Kažu: jedino mogli poslodavcu skinuti taj novac staviti na poseban račun, ali vama i dalje ne možemo isplatiti.

I sad vas pitam: što znače i zakon i država i vlast koja ga donosi?

Mislite li da je moguća aktivna podrška radnika i bi li ona bila učinkovita?

Kad bi se takva podrška mogla ujediniti, smatram da bi poslodavci bili oni privatni ili državni, ako ne u prvom momentu, ali nakon par takvih izgreda, sasvim drugačije reagirali. Apsolutno se ne bi ponašali ovako kako se sada ponašaju.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found