Tamara Govorko iz RF-ove lokalne organizacije u Splitu napravila je kraći intervju s jednim radnikom zaštitarske firme Sokol Marić u Dalmaciji, koji je, iz jasnih razloga (a koji puno govore o radničkim pravima kod nas), izabrao ostati anoniman.

 

1. Reci nam nešto o svom poslu – kakve vrste poslova obavljaš, krše li se radnička prava na tvom poslu, kakav je odnos vlasnika prema radnicima?

Zaposlen sam više od 10 godina u firmi Sokol Marić i obavljam poslove koje se odnose na pratnju novca i vrijednosnih pošiljki. Obavljam sve vrste transakcija novca između banaka i trgovačkih dućana te sam osposobljen za sve vrste bankomata i za korištenje elektrokemijske zaštite. Što se tiče kršenja radničkih prava, ona se krše na način da se umjesto prekovremenih sati isplaćuje stimulacija koja kad se preračuna u satnicu ispada manja nego normalni sat koji je 18 kn neto. Djelatnici imaju 290 kn putnih troškova (1 zona) i 200 kn nagrade koja se ukida ako je djelatnik na bolovanju ili pola mjeseca na godišnjem.

Odnos vlasnika prema zaposlenicima je najjednostavnije opisan često korištenom frazom: „ako ti se ne sviđa daj otkaz jer ima netko tko će popunit tvoje mjesto“. Ljudi koji vode posao (nadzornici, koordinatori, interventni) bi mogli bit bolji u komunikaciji s ljudima, čast iznimkama, ima i dobrih šefova. Lijepa riječ nikome nije naškodila. Dosta njih zna iskorištavati to što djelatnici imaju kredite ili se boje za posao pa ih šalju tamo di nitko neće ili da rade po 300 sati.Ovoj firmi sam poklonio više od 10 godina svoga života, a da nisu niti jedanput pokazali znak zahvalnosti zbog rada bez grešaka. Ako se kojim slučajem i usudiš pokazati zube ili se usprotiviti firmi onda te šalju na najgora mjesta za raditi, ali to se više odnosi na djelatnike na objektu nego na pratnju. Pratnju šalju na objekte ili te stavljaju u stare kombije koji su za uništenje, ali im je motor još dobar pa eto može ga se iskoristiti.

2. Jeste li u tvojoj firmi sindikalno organizirani? Ima li za tim uopće interesa i bi li to firma uopće dopustila, s obzirom na stanje sa sindikalnim organiziranjem u privatnom sektoru općenito?

Sindikat u zaštitarstvu postoji, ali još nisam saznao jesu li ikad nekome pomogli. Članovi su djelatnici Sokola koji uplaćuju 50 kn sindikatu, pa treba njih pitati jesu li pomogli kome. Firma koliko ja znam ne brani nikome biti u sindikatu, ali rijetko se netko odluči za sindikat jer ionako nema prevelike pomoći od njih, tako bar ja mislim.

3. Kakvi su uvjeti rada na poslu, što se tiče npr. pauza, dostupnosti sanitarnog čvora i sl. – imate li tu kakvih problema?

Šta se tiče pratnje novca, možemo reći da su uvjeti na poslu u redu. Može se kupiti marenda pa je u vozilu pojesti ili ako uspijemo napraviti neku pauzu od pola sata do sat, ovisi koliko ima posla i koliko će se radit. Sanitarni čvor nemamo pošto smo u vozilu, ali uvijek se može stati na benzinsku pumpu. Mjesta za napredak uvijek ima, u smislu više odjeće, novijih pancirki, futrola, da se sva starija vozila zamijene.

4. Postoje li znatne razlike u poslu među različitim vrstama zaštitara – onima koji čuvaju objekte, onima koji prate novčane pošiljke i sl.?

Što se tiče razlike u poslu među različitim vrstama zaštitara, mogu reći da zaštitari na objektu imaju do 15 kn neto plaću (po satu) ovisno o objektima sa oružjem ili bez, što je žalosno u najmanju ruku jer su prvi na meti pljačkašima. Kao i oni što rade po trgovačkim centrima ili po različitim dućanima robe i svakodnevno se moraju prepirati i hvatati ljude koji kradu ili dižu glas na djelatnice. I to sve odrade stojeći na nogama po 8-10 sati za bijednih 13 do 15 kn neto na sat.

5. Što misliš općenito o životu radnika u Hrvatskoj i može li se tu što promijeniti? Što bi po tebi trebalo učiniti? Misliš li da je moguće ozbiljno organiziranje radnika kako bi se izborili za svoja prava?

Radnici u Hrvatskoj su došli na najniže grane života i ako se nešto značajno ne promijeni vrlo lako će se onda organizirat radnike za štrajk jer troškovi života i dalje rastu, a plaće su u najbolju ruku iste ili manje. Žalosno je da je meni ista satnica kao i 2007 (18 kn neto po satu), a troškovi života su se u međuvremenu znatno povećali. Po meni se jedino sa povećanjem plaće može nešto promijenit na bolje pa onda radniku i nije problem malo pretrpiti ako zna da će mu sve biti uredno plaćeno i da će plaću dobiti na vrijeme.

 

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found