Često od naših ljudi čujemo da smo mi jednostavno lijeni, da ljudi govore da su siromašni a piju kavu po trgu/rivi i nose skupu odjeću. Kažu "mi smo jednostavno takav narod", "uvijek nam je netko drugi kriv (tj. EU)", da "nema ovdje budućnosti", te da je "najbolje otić što prije".

Prvo, ako su ljudi lijeni zašto onda njemačke tvrtke zapošljavaju i traže radnike iz Hrvatske? Samo u jednoj godini, 2016. je u Njemačku iselilo 55.000 ljudi. Statistika je po pitanju siromaštva jasna. Prema podacima Eurostata u Hrvatskoj 27,9 posto ljudi živi na rubu siromaštva ili društvene isključenosti, što je skoro 1,2 milijuna ljudi. To što se po većim gradovima subotom može vidjeti ljude koji piju kavu i nose skupu odjeću ne govori nam ništa o životu većine ljudi u ruralnim područjima. Treba otići u jedno od slavonskih sela pa pogledati i reći pije li se kava i nosi li se skupa odjeća.
Drugo, upravo su u kapitalizmu najbogatiji oni koji ništa ne rade - pripadnici zlatne mladeži te sinovi tajkuna i političara koji su samo naslijedili bogatstvo koje su im očevi ukrali u privatizaciji. Kad bi zaista rad utjecao na količinu bogatstva, Afrika bi bila najbogatiji kontinent na svijetu s obzirom da tamo i odrasli i djeca rade najteže poslove koji su mizerno plaćeni dok korporacije koje ih izrabljuju vrte milijarde.
I treći, kako stranci upravljaju s nama možemo najbolje vidjeti na primjeru prodaje telekoma i INE. Telekomunikacijsku infrastrukturu financirali su hrvatski radnici prije privatizacije da bi nakon toga poslije bila prodana Deutsche telekomu. Danas tako imamo najsporiji Internet u EU, nema ulaganja u infrastrukturu, a profit koji zarade radnici u Hrvatskoj se ne reinvestira u hrvatsko gospodarstvo nego odlazi u Njemačku. Slična situacija je s INA-om koja je prodana Mađarima, a danas se se proizvodnja smanjuje, zatvara se rafinerija u Sisku i radnici dobivaju otkaze iako je naftna industrija jedna od najbitnijih grana za energetsku neovisnost države.

Zašto smo onda tu gdje jesmo? Zašto naši ljudi moraju otići iz zemlje da bi normalno živjeli?
Evropska unija nije organizirana tako da mali postaju veliki, a veliki dijele svoje bogatstvo sa slabijim ekonomijama. To da je Njemačka bogata nije posljedica toga da su oni vrijedni, već toga da mi Njemačkoj služimo kao tržište za njihove proizvode, izvor jeftine radne snage i mjesto plasiranja kredita njihovih banaka. Hrvati imaju 37% manju plaću u prosjeku od radnika bogatih evropskih zemalja. Kako je cinično zaključio guverner Narodne banke sada smo cijenom rada postali konkurentni ali nemamo više radnika koji žele raditi. Uz sve to ekonomije bogatih su i te kako zaštićene jeftinim domaćim kreditima, praksom koja se naziva "osiromaši svojeg susjeda", pravilima Evropske unije koje štite bogate. Tu su još čak i prednosti koje su zajamčene nekim ugovorima jer je Njemačka navodno još uvijek pogođena podjelom nakon 2. svjetskog rata – pa onda neki stavci Ugovora o funkcioniranju Europske unije čak izričito dozvoljavaju baš Njemačkoj, najbogatijoj zemlji EU, državne potpore koje se dodjeljuju gospodarstvu određenih područja Savezne Republike Njemačke na koje je utjecala podjela Njemačke. Grcima, Makedoncima, Hrvatima i Bosancima se pak poručuje da su "lijeni".

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found