U SAD-u su nekidan održani parlamentarni i guvernerski izbori. U donjem domu su demokrati preuzeli većinu, a u Senatu, tj. gornjem domu, republikanci su dodatno povećali svoju premoć.
Na razini broja guvernera saveznih država republikanci i dalje dominiraju, što će značiti da će moći komotno prekrojiti (tzv. 'gerrymandering') izborne jedinice u svojim državama da povećaju šanse za buduće izborne pobjede svoje stranke.
Što se pak tiče "trijumfa" demokrata, koji uključuje ulazak rekordnog broja žena u Kongres (uključiv po prvi put i muslimanke), moram reći da ne dijelim trijumfalizam dobrog dijela ljevice. Ovdje bi se moglo raspisati o razlozima zašto, ali dati ću samo jedan primjer a onda pobrojati konkretne rezultate svih utrka gdje su nove snage "lijevo od Demokrata" sudjelovale.
Cory Booker, jedan od istaknutih demokrata koji je svojevremeno figurirao kao "lijevo, radničko krilo" stranke, dok ga vladajuća klasa nije reprogramirala, upravo je podržao i sponzorirao zakon kojim se bojkot izraelskih proizvoda (tzv. BDS pokret, koji je dao poprilično vidljive rezultate te pomogao ukazati na aparthejd i tlačenje Palestinaca) proglašava kriminalnim, a oni koji sudjeluju u njemu podliježu novčanoj kazni. Famozno američko "pravo na slobodu govora" na djelu.
Naravno, da cinizam bude još odvratniji, "opravdanje" za taj čin je val antisemitizma koji je nedavno kulminirao terorističkim napadom na sinagogu u SAD-u.
Perfidno miješanje otpora cionizmu i izraelskoj politici prema Palestini sa antisemitizmom, osim što je znak nečijeg potpunog moralnog bankrota i podmuklosti, naravno, ponajviše će osjetiti sama židovska populacija, i to primarno radnička klasa, koja nema niti kapitala niti utjecaja niti lobista u Washingtonu te za koju niti kapitalisti židovskog etniciteta u SAD-u, kao ni matični Izrael, ne daju ni pet centi, niti im je u bilo kome obliku do njih stalo.
Osim što će ovaj potez samo dodatno ugroziti samu židovsku populaciju SAD-a (o potlačenim Palestincima da ovom prilikom ne govorim), on također govori o stanju u Demokratskoj stranci.
Cory Booker je nekoć bio "veilika nada" "progresivnih" demokrata. Ipak, „doveli su ga u red“. Bilo tko tko je *sigurno uvjeren* da se isto neće dogoditi Ocasio-Cortez, ili bilo kojoj drugoj "velikoj nadi" koje gone svoje političke karijere u toj septičkoj jami od stranke, jednostavno živi u oblacima.
Amerikancima treba treća stranka, trebaju ju je u Kongresu, a ona treba biti partija radničke klase. Na ulicama i u raznim kampanjama već imaju ljevicu vrijednu imena. Kad i kako će do toga doći, ni puno informiraniji od mene nemaju pojma. Da će to biti 'lako' u zemlji-kontinentu od tristo i kusur milijuna ljudi, neće. Ali težina nekog zadatka nije argument za odustajanje od istog, pogotovo kad su ulozi ovako veliki. Za kraj, pogledajmo pobliže brojke i rezultate netom održanih izbora iz lijeve perspektive.
Četiri velike organizacije koje su ili nastale ili doživile uzlet tokom kampanje Sandersa u 2016. (imenom: Our Revolution, Justice Democrats, Brand New Congress i Democratic Socialists of America, DSA), koje uz sve razlike također i dijele pozicioniranje više ili manje "lijevo od establišmenta demokrata" te posvećenost borbi za "preuzimanje" ili "transformaciju" Demokratske stranke, na izborima su podržali kandidatkinje i kandidate u 46 savezne države SAD-a. Pogledajmo rezultate.
U utrkama za Kongres (oba doma parlamenta), riječ je bila o ukupno 107 kandidata/-kinja. Od tih 107, tek 44 je uspjelo proći predizborni proces unutar Dem. stranke, a od tih 44, samo 12 je uspjelo pobijediti na općim izborima. Ali stvari su još gore.
Od tih 12 "pobjednika", 5 su već bili na pozicijama, dakle tražili su reizbor. Od preostalih 7, daljnjih 5 su veterani stranke koji su došli na red za "promaknuće" u hijerarhiji. Svega dvije kandidatkinje, od 107 podržanih od strane "lijevog vala" u SAD koji se bori kroz Demokratsku stranku, uspjele su pobijediti i korumpirani stranački establišment i dobiti na općim izborima - Alexandria Ocasio-Cortez te Ayanna Presley. Dakle: dvije "nove snage", od 107 mogućih, u donjem domu Kongresa od 435 mjesta. Idemo dalje.
Na razini Senata, guvernera te pomoćnika guvernera, sve i jedan kandidat ili kandidatkinja podržani od ovih organizacija su izgubili, izuzev "incumbenta" - onih već na pozicijama - Bernieja Sandersa i Davida Zuckermana. Preostale osobe koje su pobijedile kao Demokratkinje ili Demokrati nisu bili podržani od navedenih organizacija i kao takvi po svemu sudeći predstavljaju (ili će ubrzo početi) truli status quo koji je u SAD-u i doveo do (ideološki potpuno različtih, naravno) "fenomena" Sandersa i Trumpa.
Dakle, 'grand total', ukupni rezultat više od dvije godine mobilizacija, kampanja, sastanaka, marševa, i svakog mogućeg političkog organiziranja, koje je od početka strateški usmjereno na konačnu izbornu borbu kroz mehanizme Demokratske stranke (što znači i davanje svog 'aktivističkog' ili 'lijevog' dotad izgrađenog legitimiteta, vjerodostojnosti i borbenog zalaganja na poklon ne samo svojim kandidatima i -kinjama, nego i cijeloj stranci), su dvije (2) nove zastupnice od 435 u jednom domu parlamenta, te nula (0) na svim drugim razinama.
Ako netko ne vidi kako se sva ta energija, vrijeme, novac, entuzijazam i zalaganje u proteklih dvije godine mogla i drugačije potrošiti, a dobiti slične ili iste izborne rezultate (a možda i bolje!), ali istovremeno napraviti nemjerljivo više posla u procesu razbijanja katastrofalnog duopola političke moći u Americi, možda je riječ o nedostatku političke vizije.
U vremenu apatije, teških vijesti i čestih poraza, razumljivo je traženje "svijeće u mraku" i bilo kojih indikatora da se stvari mogu promijeniti na bolje. Ali nekritičko hvatanje za slamke "izbornih pobjeda" koje rastu iz stranke koja je uništila socijalni sustav, kriminalizirala marihuanu, napunila zatvore mladim crncima, podržala sve vojne intervencije unazad 30 godina, uvela NAFTA-u, uništila sindikate, deregulirala Wall Street, stranke koja nije ponudila NIŠTA 'običnim ljudima' u 8 godina Obaminog mandata - iako je u početku imao *potpunu kontrolu* Senata i donjeg doma - to je jednostavno znak da ste odustali od ikakve borbe vrijedne spomena.
Autor: Marko Milošević