Piše: Drago Markiša

Poljsku kapitalistički apologeti često navode kao primjer uspjeha kapitalizma, pitajući se zašto i mi ne bismo mogli tako. No to je potpuno promašeno.

Kao prvo, Poljska je daleko veća zemlja od Hrvatske, ima veći politički utjecaj u EU i Hrvatska se s njom ne može mjeriti.

Kao drugo, ne može se gledati samo Poljska, a ne gledati recimo Bugarska ili Rumunjska, također postsocijalističke zemlje koje su ušle u EU, a koje su u još gorem stanju čak i od Hrvatske.

Kao treće, Poljska je stvarno jako ekonomski narasla - samo od izbijanja krize je imala ogroman gospodarski rast od čak 23% - međutim to malo govori o kvaliteti života u Poljskoj. Pogledajmo malo ne baš tako bajne statistike:

1) više od 2 milijuna Poljaka se iselilo iz Poljske nakon ulaska u EU
2) 3 milijuna Poljaka živi ispod granice siromaštva (povećanje od 600.000 od početka krize)
3) oko 25% radnika radi za minimalnu plaću
4) Skoro 30% radnika radi na određeno tj. prekarno (prosjek u EU je 13,7%)
5) više od 60% Poljaka ne može si priuštiti ljetovanje

Ukratko, iako je Poljska zbog svojih određenih komparativnih prednosti (npr. veličina, blizina Njemačke) i poteza (npr. plutajući tečaj valute) prošla puno bolje od mnogih drugih postsocijalističkih zemalja i iako ima doista impresivan ekonomski rast, naličje svega toga i nije baš blistavo kako izgleda te se ni njen primjer ne može baš koristiti kao primjer kapitalističkog uspjeha jer su rezultati ekonomskog rasta u Poljskoj, tipično za kapitalizam, vrlo nejednako klasno raspodijeljeni.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?