U svjetlu subotnjeg okupljanja talijanske fašističke stranke Casa Pound i antifašističkog kontra prosvjeda u Trstu, prenosimo komentar Anite Buhin o nasilju prema imigrantima u Italiji.
Kažu mi da se ovih dana po fejsbuku šera video imigranata koji divljaju i razbijaju po Firenci, sve u svrhu širenja mržnje i nesigurnosti pred "novim valom ilegalnih imigranata" koji su nam pred vratima.
Pa malo konteksta:
4. ožujka održali su se izbori u Italiji iz kojih su, nošeni upravo antiimigrantskom propagandom, kao pobjednici izašli Pokret pet zvjezdica (talijanska verzija Živog zida) i Lega (bivša Sjeverna liga predvođena fašistom i rasistom Matteom Salvinijem, odnedavno ministrom unutrašnjih poslova, hrvatskoj javnosti značajan otkad se prije kojih par tjedana slikao s četničkom zastavom, jer nas očito samo to može uznemiriti).
5. ožujka (dan kasnije!), 65-godišnjak izlazi na ulicu, u sam centar Firence i ubija sa šest hitaca usred bijelog dana uličnog prodavača senegalskog porijekla Idiya Dienea. Kasnije se brani psihičkom rastrojenošću zbog financijske propasti te tvrdnjom da njegov ubilački pohod nije bio motiviran rasizmom, iako priznaje da je poštedio ženu koja je s djetetom minutu prije prošla pored njega. 54-godišnji Senegalac nije bio te sreće, jer svi koji su jednom kročili u Italiju znaju da životi nesretnih Afrikanaca koji preživljavaju na talijanskim ulicama prodavajući sve i svašta nikada neće biti jednakovrijedni.
6. ožujka tisuće migranata, većinom senegalskog porijekla, i lokalnog stanovništva, političkih i društvenih kolektiva i organizacija, izlazi na antirasistički prosvjed na ulice Firence. U samom centru, doslovno pored Duoma, kuda se inače svakodnevno teško može proći od tisuća i tisuća turista koji okupiraju grad i svakodnevicu građana, razbijeno je nekoliko vaza s cvijećem. Nitko nije stradao. Osim malograđanskog ugleda konzervativnog stanovništva i turističkog imidža grada.
Ali u klimi koju su stvorili Salvini i populistički Pokret pet zvjezdica vaze i cvijeće vrijede više od jednog života. Samo što nije jedan život u pitanju.
Sedam godina ranije, u prosincu 2011. militant Casepound (fašističke organizacije protiv koje smo išli prosvjedovati u subotu u Trst), u Firenci u rasističkom napadu ubija dvojicu uličnih prodavača afričkog porijekla, a ranjava trojicu. Da tragedija bude još veća, udovica jednoga od ubijenih kasnije se preudala za Idiya Dienea, te je sada, u sigurnoj tvrđavi Europa ostala i bez drugoga muža, na identičan način.
Ostatak Italije nam govori istu priču.
U Macerati, 4. veljače (mjesec dana prije izbora), pripadnik Sjeverne lige izlazi na ulicu i ranjava pištoljem šestoricu afričkih migranata pritom uzvikujući "Živjela Italija" i "Italija Talijanima".
U Caserti, 11. lipnja grupa mladića puca na dvojicu afričkih migranata iz zračne puške pritom uzvičući "Salvini, Salvini!"
Početkom kolovoza u Napulju nepoznat netko sa skutera puca u mladića afričkog porijekla usred grada. Gotovo istovremeno u Pistoji, dva mladića pucaju prema mladiću afričkog porijekla pritom uzvikujući "negri di merda".
Strah i nesigurnost postaju svakodnevicom talijanskog života za sve one koji fizički "ne pripadaju" tamo. Srećom, kao što smo vidjeli i uživo mi koji smo u subotu bili u Trstu, u Italiji postoje tisuće, ako ne i milijuni ljudi koji su svjesni fašističke opasnosti koja ne da vreba, nego je materijalizirana u svakodnevnom životu, i koji su spremni protiv nje se izravno boriti.
U ovom trenutku nemam ništa pametno za nadodati o situaciji u Hrvatskoj, ali krenimo možda od ovoga: nemojmo nasjedati na senzacionalističku propagandu koja nam se servira. Ljudski životi vrijede više od razbijenih vaza s cvijećem."
*
Anita Buhin je povjesničarka i aktivistica iz Pule koja je dio školovanja provela u Italiji, a u središtu njezinog interesa su kulturna i društvena povijest 20. stoljeća.