U tekstu objavljenom na portalu i tiskanom izdanju Glasa Istre Dubravko Grakalić, a povodom potpisivanja Šibenske deklaracije, ali i recentnih događanja oko Uljanika, piše: "Okupljanje lijevih stranaka koje djeluju izvan Hrvatskog sabora zanimljivo je kao pokušaj konkurencije raspadajućem SDP-u na razini cijele Hrvatske, ali i kao osnaživanje malih lijevih stranaka u Istri koje su posljednjih tjedana vrlo glasne na temu krize u Uljaniku. Na sve složeniji istarski politički zemljovid - gdje u ovom trenutku podršku gubi IDS, a jača Živi zid, dok SDP stagnira - možda se ucrtaju Radnička fronta ili SRP čiji su aktivisti bili uočljivi u prosvjedima."
Nakon što se do prije godinu i pol dana IDS još uvijek kitio epitetom "jedine stranke ljevice u Istri" i sebe pritom lažno predstavljao, vrlo brzo su se, i nakon naše kampanje u Istri, počeli smještati u prostor lijevog centra, da bi već neko vrijeme bilo primjetno ateriranje IDS-ove samoidentifikacije u prostor klasičnih neoliberala. Nakon što je postalo jasno da IDS nije ljevica, kao i da je SDP davno taj prostor napustio (ako je ikada u njemu i bio), ovdje treba naglasiti da je Radnička fronta prije svega antisistemska politička organizacija i da kao istinska organizacija ljevice ne "lovi" glasove (kako to sugerira Grakalić), ne dodvorava se nekom biračkom tijelu i ne računa nužno s njegovom potporom – već je njezina uloga da oblikuje klasnu politiku koju već nalazi na ulici, u praksi među radnicima, u odnosu rada i kapitala.
Cilj RF-a je raditi na tome da ti procesi postanu jasni, a ne širiti floskule, kako to čini SDP koji u svojem zadnjem programu tvrdi da "ne postoji sukob između kapitala i rada", ili kako to čini IDS ovih dana podržavajući radnike iako se u svojoj programskoj deklaraciji zalaže za još više kapitalizma. Hoće li i kada radna i obespravljena većina taj naš rad prepoznati ili se samostalno organizirati; hoće li se priključiti zajedničkpj borbu i/ili naš rad honorirati na nekim od izbora, svejedno je. Ono što je važno je da je ta kultura otpora prema političkim kastama i njihovim kapitalističkim mecenama iz dana u dan sve artikuliranija i raširenija.