Autor: Hrvoje Štefan

Multiplikator je jedan od ključnih ekonomskih pokazatelja (koeficijenata) kada se analizira utjecaj brodogradnje na domaću ekonomiju. On govori koliko se novčana jedinica (dolar) vrijednosti broda plaćena brodogradilištu (koju plati kupac broda, ali i država kroz poticaje) multiplicira ili umnoži kroz potaknutu proizvodnju i dohodak domaće industrije ili sektora usluga od kojih brodogradilište nabavlja materijale, opremu, rad, pa zatim i kroz daljnju induciranu potrošnju i nabavke tih dobavljača, njihovih zaposlenika, itd. Tek kroz izračun multiplikatora može se dobiti objektivna slika koliko je hrvatska brodogradnja ekonomski važan sektor za nacionalnu, ali i regionalnu i lokalnu ekonomiju, koliko ljudi ne samo neposredno (što govori podatak o broju zaposlenih u brodogradilištima), već i posredno zapošljava, koliko se državni poticaji brodogradnji nazad vraćaju u ekonomiju i održavaju zaposlenost i dohodak u različitim sektorima ekonomije. Multiplikator se izračunava uz pomoć input-output metode, kvantitativne ekonomske tehnike koja razmatra odnose međuzavisnosti između različitih sektora i ekonomskih subjekata u nacionalnoj ekonomiji, a nju je razvio Wassily Leontif i za to je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju.

Dakle, multiplikator je pokazatelj koji daje najobjektivniju sliku o hrvatskoj brodogradnji, ako nas već zanima koliko prihodi od brodogradnje koriste hrvatskoj ekonomiji, koliko ona zapravo košta hrvatske porezne obveznike, koliko im se uloženo vraća u vidu ukupnog utjecaja na zaposlenost, dohodak itd. No, u svim dosadašnjim 'analizama', pogotovo onima koji brodogradnju vide kao rupu bez dna koja samo siše novce poreznih obveznika i ništa od uloženog ne vraća pa traže da je se konačno prestane pumpati državnim novcima, multiplikator brodogradnje se nigdje ne spominje. I to nije nimalo čudno s obzirom da se radi o ideološkom stavu, a ne objektivnoj analizi – nju možemo čitati po raznim clickbait portalima poput Indexa, Liberala i sl.

Da takva ideološka 'analiza' dolazi samo ili prvenstveno od medija koji reproduciraju organsku ideologiju sitne buržoazije – ekonomski liberalizam, tržišni fundamentalizam i libertarijanizam, to bi bio najmanji problem. No, ciljanu ekonomsku analizu brodogradnje kroz razmatranje njezinih multiplikativnih učinaka na hrvatsku ekonomiju nećete moći ponaći praktički niti u jednom stručnom/znanstvenom radu od kada je Hrvatska restaurirala kapitalizam. Državni zavod za statistiku tek od 2010. godine objavljuje određene input-output matrice podataka za domaću ekonomiju, prema metodologiji Eurostata i sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, te bi ih trebao objavljivati svakih pet godina, ali za 2015. godinu još nisu objavili podatke.

Praktički jedini ozbiljniji rad (zapravo udžbenik) iz input-output analize, barem koliko je meni poznato, napisao je Davor Mikulić s Ekonomskog instituta iz Zagreba i on je izašao ove 2018. godine – "Osnove input-output analize s primjenom na hrvatsko gospodarstvo". U njemu Mikulić pojašnjava input-output teoriju i metodologiju, te ju primjenjuje za izračun multiplikatora na temelju input-output matrica podataka za hrvatsku ekonomiju koje je objavio Državni zavod za statistiku za 2010. godinu. Kontaktirao sam ga da pitam ima li možda ima konkretnije izračune multiplikatora hrvatske brodogradnje, ali mi je odgovorio da taj podatak ne postoji kao takav već bi ga trebalo posebno izračunati iz agregiranih podataka klasificiranih prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (gdje brodogradnja ne postoji kao posebna kategorija). Drugim riječima, ciljana studija multiplikatora hrvatske brodograđevne industrije nije izrađena od kada je Hrvatske. Dakle, ekonomske studije koja bi dala najobjektivniju sliku utjecaja hrvatske brodogradnje na domaću ekonomiju, zaposlenost i dohodak jednostavno nema.

Za vrijeme Jugoslavije studije izračuna multiplikatora brodogradnje su redovito izrađivane. Pa su tako sektorski multiplikator brodogradnje u različitim vremenskim razdobljima izračunali: E. Kukoč 3.0 (1962.); M. Babić 1.7 (1970.) i 2.24 (1986.); Lj. Stjepanović 2.47 (1983.) i 2.39 (1987.). Ti rezultati su različiti s obzirom na različite uvjete u kojima je brodogradnja poslovala, s obzirom na to koliko je domaće komponente ugrađivano u brodove, a koliko strane, kakva je bila ukupna struktura domaće ekonomije, itd. Uzimalo se općenito u svijetu, s obzirom na karakteristike brodograđevne industrije, da se multiplikator brodogradnje kretao između 1.5 i 3.5 (to je podatak za takozvani multiplikator 1 koji mjeri samo multiplikaciju kroz proizvodne lance vezane za proizvodnju broda, dok multiplikator 2 mjeri induciranu potrošnju, dakle multiplikaciju dohotka i zaposlenosti kroz potrošnju zaposlenih radnika u industrijama koje rade za brodogradilišta).

Ako je multiplikator za hrvatsku brodogradnju npr. 2.0, to znači da na sto milijuna dolara vrijednosti isporučenih brodova dolazi još 200 milijuna dolara vrijednosti materijala i opreme drugih gospodarskih grana. Mislim da bi trebalo svakom laiku biti jasno koliko je taj koeficijent važan i koristan ne samo u analizi poslovnih odnosa između brodogradilišta i industrije brodograđevnog materijala i opreme, već i za modeliranje adekvatnih industrijskih politika i državnog intervencionizma kako bi se navedeni multiplikator povećao, a time povećale i koristi od brodogradnje za domaću ekonomiju i pojedine regije gdje je smještena brodogradnja.

No, ponavljam, objavljene studije multiplikativnih učinaka brodogradnje na domaću ekonomiju, od kada je Hrvatske, jednostavno nema. Možemo spekulirati koji su sve mogući razlozi tome, ali niti jedan koji nam pada na pamet ne možemo uzeti kao objektivno opravdanje. Brodogradnja se i u tom smislu izostanka njezine kvalitetne stručne i znanstvene analize pokazuje kao neželjeno dijete, bez obzira što politika, ali i struka, i dalje deklarativno ističu kako je ona strateška gospodarska grana.

Bez takve objektivne i stručne analize, ostaju nam medijska piskaranja ekonomskih šarlatana, manipulatora i 'tržišnih talibana' koji su uspjeli uvjeriti dobar dio javnosti da parazitska brodogradnja otima njihove novce i da je treba ugasiti. Kakav će biti utjecaj gašenja brodogradnje na domaću ekonomiju, posebno regionalnu ili lokalnu, ta sebična, kratkovidna i pretenciozna lupetala nije briga, ionako će za njih to biti pravedan i objektivan rezultat tržišta (a oni vjeruju da će na tržištu uspjeti - bez obzira na to što bi poput Cvetojevića, Rakara ili Bakića zarađivali od poslova s državom – a od punog uspjeha ih dijele samo neposobni i lijeni paraziti koje moraju financirati iz poreza).

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?